Izetbegović je u silnoj želji da se senzacionalizmom održi u medijskoj žiži, predriblao sve, ostao bez lopte, a onda zaspao potpuno sam u političkom ofsajdu.
Bakir Izetbegović pokušava izazvati novu političku i ustavnu krizu u Bosni i Hercegovini, insistirajući na priči o reviziji presude Međunarodnog suda pravde u Haagu po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid. Stvar je posve jednostavna.
Izetbegović je u silnoj želji da se senzacionalizmom održi u medijskoj žiži, predriblao sve, ostao bez lopte, a onda zaspao potpuno sam u političkom ofsajdu.
A, tamo nema nikoga. Niti bošnjačkih političkih partija, niti srpskih i hrvatskih, dabome, pa niti bošnjačke elite. Nema u tom limbu niti Međunarodne zajednice.
Uzalud ljudi oko Izetbegovića, zajedno sa diplomatskim korom najmoćnijih zemalja i potpisnica Dejtona, čini se ubjeđuju bošnjačkog člana predsjedništva da se okane ćoravog posla i prestane sa pričom o reviziji.
NVO Golmani
Zašto kažem pričom? Pa, zato što u realnosti NIJE Bakir kao član Predsjedništva pokrenuo pitanje bilo kakve revizije, niti ponovnog vraćanja u proceduru čitavog slučaja. A, ne! Izetbegović se sasvim kukavički sakrio iza Fondacije Pravda za BiH i Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti koje organizuju nekakvo savjetovanje na temu podnošenja zahtjeva za reviziju presude.
Dakle, dva NVO-a, ničim ili nečim izazvana i donirana, organizuju ad hoc savjetovanje, na temu jednog od najvažnijih pravnih pitanja od Dejtona naovamo?!
Nije đavo da su ljudi iz ovih NVO-ova, najkompetentniji, pravno najeveći meritumi i da su onako usput najbitnij politički igrači na tlu BIH? Dabome da nisu! Naprosto, Izetbegović junior se, opet fudbalskim žargonom, iz debelog ofsajda, ljutito vratio u odbranu, uletio klizeći i skrivio penal. I sad je postavio neke NVO organizacije namjesto golmana.
Penal je metafora za NEPOSTOJEĆU reviziju presude. Dakle, jednom za svagda, BIH (još uvijek) nije zvanično pokrenula priču o bilo kakvoj reviziji. Sa druge strane, ove NVO udruge moraće, najprostije rečeno, da brane dva kaznena udarca.
Prvi penal ide u glavu Bakiru. I najokorjelije članstvo SDA se pita, šta učini crni čovječe? Kamo dalje? Zašto zbog svog ćeifa gurnu sve nas u sukob sa Međunarodnom zajednicom?
I nekako logično bi bilo da sav politički teret i odgovornost, ukoliko se pokrene pitanje revizije presude pada na grudi Bakirove, a ne na neke vazdušne NVO jastuke.
Druga stvar je mnogo bolnija. Kako objasniti žrtvama i porodicama žrtava da od presude nema ništa, a sve vrijeme su bili dopingovani pričom o nekakvoj uspješnoj reviziji? Kako tim ljudima, sramno izmanipulisanim, reći da je revizija u ovakvoj situaciji čista glupost i gubitak vremena osuđen na propast? Koristiti NVO, kao glasnogovornike, u namanju ruku, nema veze sa etikom. Sa etikom ne, sa hrabrošću ne, ali sa pragmatizmom da. No, o tome dockan.
Zašto je revizija metak u prazno?
Nego, zapitaće se neko zašto je revizija, i kad bi je bilo, osuđena na propast? Prvo i prvo, na osnovu dosadašnjeg rada Tužilaštva, potpuno je jasno da bi i u ponovljenom postupku bio samo potvrđen ograničeni genocid od strane Vojske Republike Srpske, a da bi Srbija bila odgovorna za kršenje UN konvencije o sprječavanju genocida. Presuditi Srbiji genocid značilo bi pomjeriti pravnu optužnicu za jedan stepen više, što će reći – optužiti Međunarodnu zajednicu sa svim potpisnicama Dejtona za kršenje te iste konvencije UN-a, što je nemoguće.
Drugo, u ovakvoj konstelaciji snaga u svijetu i pod ovakvim okolnostima, Bakir Izetbegović će se i te kako zamjeriti, ne samo ostatku tročlanog Predsjedništva, nebošnjacima, nego i Međunarodnoj zajednici, što bi ga najviše zaboljelo. Vidimo da, prije svega, ambasade svih bitnijih svjetskih igrača vrše žestoku ofanzivu na prvog čovjeka SDA, vidimo da se bez bilo kakvog uvijanja, jasno i nedvosmisleno šalju poruke imperativne note, kojima se u najmanju ruku upozorava na sve opasnosti koje bi donijela revizija sa sobom.
Istina, Izetbegović se našao između dvije ekstremno jake vatre. Sa jedne strane tu je Međunarodna zajednica, zajedno sa Srbima i donekle Hrvatima i čitavim klasterima bošnjačkih elita, a sa druge, tu je čitav jedan dio naroda, sa najdubljim traumama i ratnim ranama, koji je izmanipulisan od strane istog tog Izetbegovića.
Džuma koja je predugo trajala
Koliko je situacija loša, svjedoči i podatak da će na narečeno sajetovanje iz bošnjačkog korpusa doći «ko baš mora i ko se nije previše zadržao na džumi». Ali, isto tako, treba znati da je Izetbegović mlađi sam potpalio sve te vatre, a sve to iz jadne i nikad zatomljene želje za jeftinim dnevno političkim poenima.
I nije problem sa pragmatičkog stanovišta, čak ni u tim jeftinim poenima, sve dok ih dobijate. Problem je kad ih počnete gubiti, odnosno kad vaše poltičko djelovanje postane direktno kontraproduktivno po vas. U ovom slučaju, po Bakira Izetbegovića i njegovu SDA.
Neki bi rekli da se bošnjački član Predsjedništva, silnim marifetlucima i natezanjem oko revizije presude za genocid Srbiji, našao u nebranom grožđu i mat poziciji.
Ali.
Ćutanje je majka interesa
Ali, uopšte ne mora biti tako. Zapravo, ukoliko se samo elegantno «ućuti», ukoliko ovo bude (što i u najavi stoji) samo jedan NVO skup u kome će učestvovati ko želi, stvar će se vrlo brzo smiriti. A, to smirenje sigurno znači i benefite od Međunarodne zajednice, koje Izetbegović može isposlovati na duge staze. Što mu je do neba važnije od jeftinih dnevnopolitičkih poenčića.
Šta će uraditi Bakir? Krenuti putem Milorada Dodika i uvesti zemlju u najozbiljniju (ne samo ustavno-pravnu) krizu, ili istrpjeti mahalanje čaršije kako se «sakrio iza skuta nevladinih organizacija”, saznaćemo vrlo brzo.
Apsurdno, ali sama činjenica da je on tek pokrovitelj, a ne organizator nekakvog NVO savjetovanja, može biti dobar znak i može ohrabriti sve one koji se iskreno nadaju da zemlja neće potonuti u (još jednu) krizu.
