Već 25 godina, evroatlantska međunarodna zajednica eksperimentira sa Srbima u svom morbidnom laboratoriju kao sa pokusnim kunićima. Bombardirala ih je, demonizirala, otimala teritorija, tolerirala i podsticala njihovo protjerivanje iz različitih krajeva bivše Juge. Dovodila je na vlast na srpskim područjima svoje marionete. Preko instaliranih „nevladinih“ i „humanitarnih“ organizacija, ispirala je i ispire mozak srpskom narodu. Ona Srbe vidi kao glinu koju mijesi kako joj se ćefne.
Piše: Emili Vlajki
Što Amerika i slični hoće sa revizijom
Posebno u BiH, Amerika je nanijela zlo svim njenim narodima, a posebno Srbima. Prvo nas je međusobno posvadila i ugurala u rat. Zatim je, svim silama, forsirala stvaranje radikalnog islama. Uvodila je mudžahedine u sukob, kao i iranske instruktore i oružje. Davala je ogromne novce za formiranje i funkcioniranje takozvane Armije BiH. Tu rabotu je sprovodila do nedavno.
Elem, kada je u BiH ukorijenjen radikalni islam na čelu sa Bakirom Izetbegovićem i pripadajućom političkom elitom, sada bi da radikalni islam zamijeni umjerenim. Pošto „riba smrdi od glave“, odlučila je da sprovede dvije stvari jednim udarcem.
-Da sruši Bakira;
-I da (dodatno) ucijeni Srbiju, a posebno njenog budućeg predsjednika Vučića.
To je sprovedeno tako što je Bakiru „sugerirano“ (naređeno) da pokrene reviziju tužbe protiv Srbije za navodni genocid nad Bošnjacima.
Time je proizveden dvostruki efekt.“Gospodari svijeta“, kao dobri psiholozi su znali da će se BiH Srbi uzbuditi i uzbuniti. Da će, svojim revoltom, dovesti u pitanje institucionalni sistem BiH, te time znatno oslabiti poziciju Bakira i islamsko fundamentalističke elite.
Drugi efekt, revizija će ipak dospjeti do Međunarodnog suda u Hagu i bit će jedan od mogućih pritisaka na establišment u Srbiji ukoliko pokuša da se malo više osloni na Rusiju.
Ima li tamo Srba
Srbi u BiH se živi ubiše da pomognu Srbiji. Stvorili su nezapamćeno političko jedinstvo. Hoće da napuste zajedničke institucije BiH ukoliko revizija bude prihvaćena u Hagu. Ubrzo će održati i posebnu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske posvećenu ovoj najnovijoj provokaciji srpskog naroda. Takva atmosfera jedinstva nije vladala ni za vrijeme nedavnog referenduma.
I dok su se Srbi u BiH angažirali da spašavaju Srbiju, s druge strane Drine, skoro da i nema nekih reakcija. Zlobnici bi rekli da su se u Srbiji toliko približili evroatlantskoj zajednici , da ih nije potrebno u tom smjeru dodatno pritiskati i ucjenjivati.
Srbija je, recimo mogla protestirati kod „međunarodne zajednice“ zbog svinjarije sa revizijom koja im se kalemi. Mogla je ili hitno sazvati, ili bojkotirati zapadne institucije u kojima sudjeluje. Mogla je suspendirati pregovore sa Prištinom. Mogla je zaprijetiti izlaskom iz NATO aranžmana, itd.
Ali Beograd šuti. Kao da nije Srbija ta koja bi mogla ponovno biti optužena za genocid. I dok su se u Republici Srpskoj pozicija i opozicija ujedinile po tom pitanju, u Srbiji sve po starom: „Tko u klin, tko u ploču“. Kao da tamo ne postoje zajednički prioriteti za sve političke strane. Priprema za predstojeće izbore im ne može biti opravdanje za zanemarivanje vitalnih nacionalnih interesa.
