Prošle hefte iznova se pokazalo da rukovodioci institucija oličavaju potpunu ideološku propast i, što ne reći, otvoreno neprijateljstvo prema Srpskoj.
Evo, čekao sam petak, subotu, nedelju i… mogu tako do izbora.
Niko, ali niko iz cjelokupne javnosti u Banjoj Luci i Srpskoj, nije reagovao na na prvorazrednu sramotu i skandal, da je postojala mogućnost da u žiriju ovogodišnjeg Teatar festa Petar Kočić sjedi i novac genocidne tvorevine ždere i po dupetu se njime maže, izvjesni Emir Hadžihafizbegović?!
“Kad ciganka masla ima”
Ko je jednom u toku rata, ili u posljeratnom periodu, osobito pred nacionalno-generičke masovke igrokaznog karaktera, tipa slet u Potočarima, pratio izjave ovog nacional-političkog subjekta glumačke provenijencije; znao bi da analog takvog govornika mržnje prema srpskom narodu i Srpskoj kao instituciji, osim što ekvivalent ne postoji, nikada ne bi mogao da bude u bilo kakvom žiriju u Sarajevu.
Kamo li proračunski fundiranom. Otprilike kao kada bi Islamska Republika Iran, pozvala Salmana Ruždija da žirira neki festival. Ne kažem da Ruždija treba ubiti, već da ga zvanični Teheran, koji ima svoje formalno-pravne postulate, principe ako hoćete, nikada ne bi pozvao. Uostalom, to je ono što rade u SarajBosni. Što bi rekli Turci. Ili Efbihu, što bi rekli mi iz eReSa.
Srbin sa sličnom prošlošću i političkim stavom, makar mnogo realnijim i neuvredljivijim od Hadžihafizbegovićevog, ne bi bio pozvan ni za učesnika neke panel diskusije, na kojoj sam plaća troškove puta i boravka.
Činjenica: Srpska plaća one koji govore protiv nje, Efbih ne
Mene nikakva skupština, ma kakvog sastava i karaktera, nije imenovala ombdusmanom za nacionalni interes. Pišem ovakve tekstove sasvim nerado. Prilike su i usamljeno. Uz svega par reakcija saboraca sa Frontala, u slučajevima samoubistava iz zasjede, koju institucije Srpske spremaju, plaćaju i sprovode same nad sobom.
Što nerado, pitate?
Ništa se u kulturnoj politici ne mijenja. Osim što se zavađam se sa kojekakvim polovnjacima, dupeuvlakama, nepotističićima, poltrončićima, prepisivačima, dolar-humanitarcima. Dospijevam na crne liste nacionalne tv kuće i drugih institucija koje i sam plaćam kroz porez. Isključivo govoreći istinu, a ne nužno svoje mišljenje. Na šta imam ustavno pravo, makar jedino meni bilo bitno.
A bitno je naglasiti zbog svih nas, da u Srpskoj ne samo da je sloboda govora virtualno neograničena, već je na pitanjima upljuvavanja same sebe sasvim neograničena! I da se suprotno mišljenje ne može čuti. Ni u Republici Brdskoj, a pogotovo na medijima u neovisnoj Republici Hrvatskoj ili Efbihu.
I nije to dosta. Već to stanje potpomažu institucije Republike.
Ma, nije moguće. Kažu ljudi. A meni više dosadno stalno isto. Dovoljno se osvrnuti na Turneju, u kojoj je, a može li ilustrativnije, igrao baš Emir Hadžihafizbegović i uredno uzeo novac genocidne tvorevine u kojoj je mrak rodoubistvenih manijaka i fašistički odjek Miloševićevog orkestra zla. Naravno, zasnovan na genocidu…
Obraz bankomat i majorizacijska politika
Zapravo već odavno su ljudi koji govore o mraku Republike Šumske ozbiljno plaćeni, poštovani i uvaženi od strane institucija koje svako veče emituju turbosrbni Dnevnik, sa kojeg pršti patriotizam, odlučna odbrana od prenosa nadležnosti, te odricanje od bajkovite genocidne krivnje. Šta mislite koga bi mogli da vidite poslije u kadru kao člana žirija? U tom istom Dnevniku?
Pitajte svakog nešto starijeg pratioca umjetnosti ili naprosto novinara, pa ćete dokumentovati bez problema užasnu hrestomatiju upljuvaka i neoprostivih uvreda koje je Hadžihafizbegović izgovorio u eter. A tiču se srpskog naroda i Republike Srpske.
Ne mislim ja da ne treba nekad pozvati u goste nekoga ko misli suprotno, pa i ružno o tebi. Naprotiv. Najbolje se to vidi po uređivačkoj politici Frontala. Mislim, naprosto, da više nije problem u onima koji ga zovu. To su moroni i po Emirovom mišljenju. Poslao im je pismo par dana prije početka festivala i otpilio ih. Nacionalna politika ne postoji ili je potpuno privatizovana. Toliko smo nematerijalni, glupi i očajni; do te mjere, da je sada već problem u onima koji tvrde suprotno, a uzmu honorar i dođu! I opet isto pričaju kad odu.
Vi ste ljudi baš sadisti? Iživljavate se nad mentalno zaostalima, šta li?
Ko laže, taj i žirira
Bilo gdje da vlast imaju naša islamizirana braća, a to su vam oni gradovi gdje su relativno nedavno institucije gorile, apsolutno je medijski nepostojeće sve što bi stalo u odbranu od njihovih laži (i prijetnji novim ratom), koje klovn Incko kasnije samo prepisuje i nosi u UN. A posebno u institucijama kulture i na nivou nevladninog sektora!
Sve sam to prije dosta godina tvrdio u emisiji kod Vedrana Škore, kada je Hadžihafizbegović, takođe kao gost, rekao da to uopšte nije istina. Da će dokazati da je Sarajevo otvoren grad, i to tako što će o trošku njegovog ministarstva napraviti promociju moje knjige. Vjerovatno, kada je poslije emisije čuo kako je ime mojoj tada promovisanoj knjizi, shvatio je da on to folirantsko obećanje ne može ispuniti… Mada sumnjam i u postojanje namjere same.
Tako da, obzirom da me do kraja njegovog mandata niko nije kontaktirao, lično mogu posvjedočiti i da je teški lažov. A on je, između ostalog, i političar. Bivši ministar kulture Sarajstanskog vilajeta, ispred stranke Bakira Izetbegovića. Čiji stav o 9. januaru, a kamo li o Srpskoj, dobro razumijemo. Član je upravnog odbora Fonda za kinematografiju Efbiha, te se valjda samougnježđuje u ajvatovičkog Batu Živojinovića. Direktoriše često javnim ustanovama kulture i ne može mu se vjerovati u iskreno pomirenje.
Poštedite nas samih sebe, zbog sebe
Ne zato što ja imam protiv njega nešto lično, već jer ovdje pokušavam nešto da poručim. Malo grubljom, premda istinitom izjavom, proizvedem mentalnu sliku u čitaocu drogiranom efbihovskim ratlucima-ratnohuškačlucima. Silnim političkim festivalskim nagradama na Zapadu. To se stvarno desilo. Banja Luka je dokazano tolerantnija od Sarajeva, na primjeru samog ovog uvaženog nam gosta.
Uvjeren sam da Hadžifejzoviću, pardon, Hadžihafizbegoviću, do mene nije stalo, taman koliko ni meni do njega, ali treba apelovati na ovakve ljude koji su pohodili dženazu Ismeta Bajramovića – Ćele, da ne dolaze u glavni grad Srpske. Mnogo je to veća sramota za njih, nego za one koji ih ugošćavaju. Debeljko iz Breninih filmova i vodviljista iz Audicije je imao pametnija posla i egzotičnijih destinacija od Narodnog pozorišta Republike Srpske.
Hvala mu na tome. Onako, lično.
On nas je spasio sramote svog prisustva. Ne budna medijska scena, kritička intelektualna javnost, ili odgovorni rukovodioci u institucijama kulture. Njima je zviznuo šamar upravo onaj koga su zvali.
Treba biti baš bezobrazan i doći u Banju Luku, biti lijepo primljen, intervjuisan, ne doživjeti ni jednu neprijatnost; a opet sutra pričati po međunarodnim festivalima kako je ovdje mrak proruskih ljudoždera. Ko zna šta bi na to rekao onaj što na muralu u Andrićgradu tegli kanafu sa Miloradom Dodikom? Isto se Emir zove. Nikako ne bih da ih izjednačavam, ali možda njega zovnu ove godine da mu dodijele Srce Sarajeva?
Nepristojno je od jednog glumca, takvog kalibra da ga zovu i on se (ne)odaziva u žiri festivala sa imenom velikog srpskog pisca i borca za ujedinjenje sa Srbijom, da ne prizna kako je to velika čast. Kao i na šta će potrošiti pare od eventualnog hornorara? Možda će donirati iznos Antidejtonu ili 1. martu? Jasmili Žbanić za film o Srebrenici? Ko će ga znati.
