Brzorastuće kinesko drvo Paulovnija postaje sve popularnije i na našem tržištu. U Srpskoj iz dana u dan niču nove plantaže, a uzgajivači tvrde da pored relativno lakog uzgoja, ova biljka poznata i kao „drvo budućnosti“, ima izuzetan kvalitet ali i tržišnu vrijednost.
Miloš Lukač iz Prijedora za Paulovniju je saznao na internetu. Kaže, stablo ovog drveta višestruko je upotrebljivo – i to za proizvodnju bioetanola, ogreva i drvne građe koja je lagana, 30 odsto čvršća, ali i na tržištu skuplja od jelovine. Prvo stablo posadio je prije tri godine, a danas ima tri plantaže sa ukupno 1.200 sadnica.
Lukač ističe da ulaganja u ove plantaže nisu bila mala, ali da, sudeći po oglasima u kojima se ovo drvo prodaje i njegovoj cijeni, smatra da će ovaj posao biti jako unosan.
U optimalnim uslovima za samo pet godina, stablo Paulovnije dostiže visinu od 20 metara i spremno je za industrijsku upotrebu. A nakon rezanja, iz panja niče novo stablo i to se ponavlja u sedam ciklusa.
Na prvi pogled zvuči veoma dobro, jer eksploatacija samo jednog stabla u ciklusima može da traje i preko 50 godina. Međutim, struka upozorava da je Paulovnija relativno nepoznata biljka na našim područjima pa zato sadnji treba pristupiti oprezno. Eventualne nuspojave koje ova biljka izaziva na tipu zemljišta kao što je naše – još nisu poznate.
Struka kaže da uzgoj Paulovnije može biti mač sa dvije oštrice jer se može pokazati da ona, kao i bagrem, slabi zemljište.
“Ogromna proizvodnja drvne mase može se reflektovati na nešto drugo, a to samo vrijeme može pokazati”, ističe Јovan Lukić, dipl. inžinjer šumarstva.
Podaci za paulovniju kažu da proizvodi 10 puta više kiseonika od drveća sa naših prostora.
“Možda je to obratno, ko zna, jer to niko nije ovdje ispitivao. Јa nisam baš u tome stručan, ja sam se ovog uzgoja prihvatio malo iz hobija, malo iz interesa”, kaže naš sagovornik Lukač.
Odgovor na sva ova pitanja saznaćemo tek za nekoliko godina, kada prva stabla na ovim prostorima dostignu zrelost za industrijsku upotrebu. Tada će biti jasno da li je Paulovnija zaista „drvo budućnosti“ ili samo još jedan mit.
