Ovo u svojoj knjizi “Druga strana Rubikona – Politička strategija Alije Izetbegovića” tvrdi Miroslav Tuđman, sin nekadašnjeg predsjednika Hrvatske, Freanje Tuđmana.
Prepreku za ostvarenje svoje ideologije predstavljali su Srbi i Hrvati koji nisu željeli da prihvate unitarizaciju zemlje i međunarodna zajednica sa svojim mirovnim planovima.
Cilj Izetbegovićeve politike, tvrdi za RTRS Miroslav Tuđman, bilo je ostvarivanje muslimanske dominacije u unitarnoj državi BiH, u kojoj Srbi i Hrvati nemaju pravo na ravnopravnost.
– Zaključak je njegov bio da je BiH može biti samo unitarna država i to država muslimanskog naroda pogotovo što se na to dodavala teza da Srbi i Hrvati imaju svoje nacionalne države. Prema tome nemaju pravo na ravnopraljvnost u smislu ostvarivanja svojih nacionalniuh interesa u BiH, navodi Tuđman.
Alija Izetbegović, tvrdi Tuđman, nije želio da prihvati realnost u BiH, postojanje konstitutivnih naroda koji imaju pravo na suverenost.
Zbog toga nije želio da prihvati nijedan mirovni plan.
A polazili so od toga, ističe Tuđman, da u BiH postoje tri konstitutivna naroda, da su ti narodi suvereni i da se prema tome rješenje mora tražiti u federalnom ili konfederalnom uređenju, drugim riječima da svaki narod ima pravo na teritorijalni entitet.
Da je Izetbegović za rat bio spreman pokazuje i podatak da su mudžahedini bh. državljanstvo dobijali prije početka oružanih sukoba.
Iako su nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma morali da napuste BiH, islamski fundamentalisti su zahvaljujuću njemu ostali da, kako Tuđman u svojoj knjizi navodi, šire islamizaciju bošnjačkog naroda.
– Prije nego što su Bošnjaci službeno tvrdili da je počeo rat, dolaze ti mudžahedini sa tezom da brane islam i muslimane u Evropi, dodaje Tuđman.
njiga se bavi i motivima koji su doveli do muslimansko-hrvatskog sukoba, a cilj muslimanske politike je bio demontiranje političke strukture HVO-a, odnosno ukiidanje Hrvatske zajednice Herceg Bosne.
