Ponekada je potrebno odmaknuti se malo od svega kako bi bili objektivniji kada je u pitanju vlastito dijete.
Gledajući dijete kako se u igri s djecom odnosi i prema igračkama i prema djeci, puno će vam toga otkriti o njima.
Ako drugo dijete zatraži igračku, ne lovite odmah svoje dijete za rukav napominjući mu da bi trebao posuditi igračku. Odmaknite se i dozvolite mu da sam odluči kako će se ta situacija razvijati.
Obično roditelji nad drugim djetetom ne strepe jednako kao nad prvim, pa ono ima i ljepše djetinjstvo i više toga ima priliku naučiti samo.
Pokušajte već s prvim djetetom izbjeći taj previše zaštitnički stav koji dijete više koči nego što mu pomaže.
Iako roditelj želi pod svaku cijenu izbjeći suze i bol svog djeteta, pokušajte se staviti u djetetovu ulogu. I sami vrlo često lekciju zapamtimo tek kad osjetimo posljedice na vlastitoj koži. Dok ne postoji velika opasnost po dijete, dozvolite mu da samo istražuje i uči.
Ne reagirajte čak ni ako primijetite da je dijete donijelo pogrešnu odluku. Kada prvi puta osjeti posljedice budite uz njega, ali ne s nastupom „rekla sam ti“, već mu objasnite što bi iz te situacije trebalo naučiti.
Dozvolite djetetu da ima svoj stav.
Ne branite djetetu da se zauzme za sebe. Sjetite se da nećete biti uvijek uz njega, a kada taj trenutak dođe željet ćete da se dijete zna zauzeti za sebe, a ne biti potlačeno u društvu.
Učenje na teži način nerijetko će rezultirati pokojom ozljedom, suzama i fizičkom boli, ponekad će dijete biti i emocionalno povrijeđeno no sve je to dio pravilnog odrastanja.
