“Juče smo bili ono sto danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadnštva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed”, zapisao je veliki Meša Selimović, pokušavajući da opiše ljude iz bosanskohercegovačkih vrleti.
Jedan od ovdašnjih internet portala nedavno je pokrenuo seriju priča o humanim ljudima i njihovim podvizima iz vremena ratnih strahota, a kapitalnu knjigu o istinskim herojima bh. tragedije, prije više od decenije, napisala je i Svetlana Broz, unuka Josipa Broza Tita.
U autentičnim pričama, koje uz sav užas i strahotu ratnog besmisla potvrđuju da još uvijek postoje ljudi, detaljno su opisani podvizi i vrline koje bi svaki normalan čovjek od trenutka postojanja trebao da nosi u sebi. Nažalost, stiče se utisak da se o dobrim ljudima iz vremena zla još uvijek nedovoljno i sramežljivo priča, jer oni „svojima“ teško donose političke poene.
“Juče smo bili ono sto danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadnštva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed”, zapisao je veliki Meša Selimović, pokušavajući da opiše ljude iz bosanskohercegovačkih vrleti.
Jedan od ovdašnjih internet portala nedavno je pokrenuo seriju priča o humanim ljudima i njihovim podvizima iz vremena ratnih strahota, a kapitalnu knjigu o istinskim herojima bh. tragedije, prije više od decenije, napisala je i Svetlana Broz, unuka Josipa Broza Tita.
U autentičnim pričama, koje uz sav užas i strahotu ratnog besmisla potvrđuju da još uvijek postoje ljudi, detaljno su opisani podvizi i vrline koje bi svaki normalan čovjek od trenutka postojanja trebao da nosi u sebi. Nažalost, stiče se utisak da se o dobrim ljudima iz vremena zla još uvijek nedovoljno i sramežljivo priča, jer oni „svojima“ teško donose političke poene.
