Republika Srpska već godinama gubi zanatski kadar zbog malog interesovanja za školovanje i odliva radne snage u inostranstvo, zbog čega sve više imamo priučene zanatlije, bez pravih kompetancija i veština.

Osim toga, utisak je i da se država ne trudi dovoljno da promeni ovu negativnu pojavu, jer iz godine u godinu stipendira zanimanja koja su suficitarna. Poslodavci tvrde da razlog za deficitarna zanimanja nije mala plata, već što mladi ljude neće da rade poslove koji su fizički zahtevni i što je fakultetska diploma postala lako dostupna. Ocenjuju da su zbog toga na gubitku i privreda i država.

S druge strane, sindikalci su ubeđeni da će se stanje na tržištu promeniti onda kada poslodavci znatno povećaju plate zaposlenima.

Obuka na licu mesta

Zvanično, po podacima Ministarstva prosvete i kulture RS, deficitarna zanimanja u srednjim školama su pekari, obućari, zidari i moleri, a ona koja se stiču u prvom ciklusu visokog obrazovanja su inženjeri elektrotehnike, te profesori fizike i biologije.

Saša Trivić, vlasnik „Krajina klas“ Banjaluka, koja zapošljava više od 500 radnika, kaže da ima svega nekoliko školovanih pekara.

– Ostale mi obučavamo na licu mesta, što je problem za pekarsku industriju. Čak i oni koji završe zanate neće to da rade – tvrdi Trivić.

Dodaje da su neto plate pekara u njegovom preduzeću oko 850 KM, što je za nekih dvadesetak maraka iznad republičkog proseka.

Podseća da su predstavnici prehrambene i pekarske industrije predložili Poljoprivrednoj školi Banjaluka, koja ima pekarski smer, da učenici budu u obavezi da određen broj dana provedu na obuci u pekarama.

Kaže i da zagovaraju dualno obrazovanje. Reč je obrazovnom sistemu koji je usko povezan između privrede i obrazovanja ne samo za učenike u privredi, već i za apsolvente viših zanatskih škola, fakulteta i univerziteta koju primenjuju zemlje zapadne Evrope.

Diplome bez pokrića

Predsednik Udruženja poslodavaca građevinarstva i industrije građevinskog materijala RS Spasoje Alijabić smatra da rešenje treba biti sistemsko.

– Iz godine u godinu se školuje kadar koji završi na Zavodu za zapošljavanje, dok se u deficitarna zanimanja malo ulaže – objašnjava Alijabić.

Kaže da je izumiranju zanatskih kadrova u značajnoj meri doprinelo otvaranje fakulteta “koji daju diplomu bez pokrića”, te otvaranje tržišta Evropske unije za BiH.

Prosečna plata u građevinarstvu RS je 548 maraka, što je oko 300 maraka manje od prosečne plate.

Ulaganja

U oblasti obućarstva je napravljen mali pomak, pa je pre četiri godine na Tehnološkom fakultetu Banjaluka otvoren smer “obućarska tehnologija”. Direktor Fabrike obuće “Bema” Marinko Umičević kaže da se za uvođenje ovog studijskog programa borio osam godina.

– Mi nemamo obućara jer ih i ne školujemo, a nama treba taj kadar. Nadležni neće da otvaraju smer, tvrdeći da niko neće to da radi – kaže Umičević.

Dodaje da je plata u “Bemi” 500 KM plus prevoz i topli obrok.

Nedavno je i revizija učinka pokazala koliko država ulaže u deficitarna zanimanja. Po tim podacima, Srpske godišnje u proseku stipendira 8.800 studenata, ali samo 10 odsto stipendiju primaju oni koju studiraju deficitarna zanimanja.

Prosečno se iz budžeta RS i budžeta opština i gradova izdvaja 9,5 miliona KM za stipendiranje studenata.

Najmanje stipendije za deficitarna zanimanja

Republika Srpska stipendira svakog šestog studenta prvog ciklusa. Na stipendiranje najuspešnijih studeneta ide 60 odsto novca, na studente sa socijalnim statusom 30 odsto i ostatak od deset odsto, odnosno 950.000 KM dele oni koji završavaju školovanje/zanimanja za kojim tržište odmah ima potrebu.

Najveće stipendije ne dobijaju oni koji studiraju deficitarna zanimanja, već najsupešniji studenti, koji završe kao višak na tržištu rada kada završe školovanje.

EuroBlic