Manastir Visoki Dečani je zadužbina kralja Stefana III Dečanskog i cara Dušana. Gradnja je završena 1335. godine, a freske su završene oko 1350. godine. Manastir je posvećen Hristu Pantokratoru i Vaznesenju Gospodnjem – Spasovdanu

Glavni neimar bio je majstor Vito Kotoranin. Manastir Visoki Dečani nalazi se u jednoj udolini pored rečice Dečanska Bistrica jugozapadno od Peći, ispod planinskog masiva Prokletije. Izgradnja crkve Hrista Pantokratora (Svedržitelja) počela je 1327. godine ktitorstvom srpskog kralja Stefana Uroša Trećeg Dečanskog. Glavni majstor bio je fra Vita iz Kotora, inače katolički monah, a radove je nadgledao arhiepiskop Danilo Drugi koji se trudio o “sazdanju i utvrđenju” crkve skupivši “veliko mnoštvo umetničkih i veštih majstora”.

Sam Stefan Dečanski je sazidao ugaoni kamen na ovoj crkvi a još 1330. godine izdao je ktitorsku povelju kojom je bogato obdario svoju zadužbinu. Posle smrti kralja Stefana, njegovo delo nastavio je njegov sin Stefan Uroš Četvrti Dušan i okončao gradnju Dečana 1335. godine. U vreme turskog robovanja ova carska lavra je opstala, ali u vrlo teškim okolnostima. Oslikan je znatno kasnije 1347-1348. godine. Same proporcije ovog manastira (dug 36 metara, a visok 30 metara), za ono vreme potpuno neuobičajene doprinele su da se ovaj manastir naziva “Visokim” (Visoki Dečani).

Plemenito jednostavan, skladnih proporcija, ovaj manastir predstavlja najveći srpski srednjovekovni spomenik. Po legendi, sam Stefan Dečanski je izabrao mesto na kojem manastir sada leži. Ovaj manastir se nalazi na spisku Uneskove Svetske baštine zajedno sa još tri manastira SPC pod imenom “Srednjovekovni spomenici na Kosovu i Metohiji”.

UNESKO je proglasio manastir Dečani za mesto svetske kulturne baštine 2004, navodeći da su njegove freske jedno od najvrednijih primera tzv. renesanse Paleologa u Vizantijskom slikarstvu i dragocen zapis o životu u XIV veku.

STIL