Da li će ikada Srbi doživjeti pročišćenje od pojave maloumnika tipa, Kandić, Mektić i sličnih lupetajućih novinara, zarad sitnosopstveničkih intersa? Do kada će ova vrsta infekcije trajati? Svršeni diplomac nepostojećeg pravnog fakulteta mogao bi pročitati definiciju genocida, pa onda glumiti vrhunskog intelektualca.
Zapravo suštinska priča proizilazi iz činjenice da genocid mora uvijek biti organizovan, pa shodno tome organizatora sleduje kazana, a u bošnjačkoj verziji kolektivne odgovornosti nije potrebno biti puno pametan da se nasluti kome je kazna namenjena. Naravno on i oni su ušli u zadnje polugodište političkog djelovanja pa se podrazumjeva da nikome nisu bitni. Nas zanima kako se danas osjećaju njihovi suizvršioci? Njima nije jasna, za nas oduševljavajuća istina, zašto im se svakodnevno smanjuje podrška naroda, pa uz pomoć laprdajućih spin majstora kreiraju svoj sunovrat veoma sigurno. U svakoj pravnoj državi Zakon o slobodi govora ograničava se do granice koja razdvaja slobodu govora od govora mržnje, laži, odnosno raznih vidova subverzivne djelatnosti protiv jedinstva naroda i države.
Te aktivnosti sprovode pojedinci i grupacije kako domaće tako i strane u cilju ostvarivanja nenarodnih ciljeva. One predhode planiranim radnjama razbijanja država, političkim ili vojnim putem. Uvjek predhode planiranim nesagledivim posledicama. Pojedine države zbog tih pojava deziformacija, laži i slično formiraju timove za borbu protiv te savremene neprijateljske počasti sa ciljem razotkrivanja, eliminisanja i procesuiranja nosioca tih aktivnosti. Ciljne grupe tih aktivnosti su institucije države i istaknuti lideri država. Aktivnosti subverzivne delatnosti u Republici Srpskoj su prepoznatljive kao i njihovi nosioci.
BORS bi trebao, na čelu sa Mektićevim saborcem, da ima mišljenje o najnovijim tezama kvazi ministra sigurnosti, osim onoga da nema nikakvih dokumenata o namjeri zločina? Možda je trenutak da se i „famozni“ suizvršioci radova, ako ništa previše je očigledno, ograde od planiranih katarzi. Pošto život piše čudne priče u kojoj ratni dezerteri vode nacionalne političke partije, dok istovremeno samozvani heroji pišu i pričaju raznorazne budalaštine o onima koje nisu smjeli nikada pogledati u oči. Nisu smjeli zbog svoje sramote, jer oklevetani su radili Bogom blagosloven posao, branili svoju nejač i svoj narod, za razliku od dezerterske „vojske heroja“. Kontinuitet djelovanja mračnih sila nam svakodnevno nameće gotovo nezamislive stvari, pa nas tako ne bi iznenadili sveopšta podrška Mektićevoj „ideji“, na planiranom saboru BORS-a, jer je on „proslavnjeni borac odbrambeno-otadžbinskog rata“. Oni koji budu protiv, vjerovatno neće biti pozvani zato što nisu platili članarinu ili će se izgubiti iz evidencije koja je vjerovatno pomješana sa partijskom. Јoš kada bi tu podršku javno objelodanili „političke perjanice“ SzP Šarović, Mičić, Govedarica, Bjelica, Čavić, Borenović…šutnja je znak odobravanja, gdje će nam biti kraj u nacionalnom „prosperitetu“.
Mektić toliko sdušno i izdajnički radi da prevazilazi sve norme ukusa i pismenosti. Isti sve patriotske i humanitarne organizacije pretvara u paravojne jedinice Republike Srpske. U isto vreme prikriva aktivnosti Islamskih Paradžemata, terorista i njihovih organizacija. Prikriva izvođača terorističkog napada na predsednika Vučića i ne razotkriva organizatore terorizma u Zvorniku i Sarajevu. Ovaj čin prikrivanja spada i u saučesništvo sa istim.
Egoisti SzP koji pričaju o poštenju, a njihovi ministri su svoje imovinske karte ustotrostručili od 92 pa na ovamo, dezerteri pričaju o vojovanju i slično, je samo podržavanje u bježanju od društvene odgovornosti i angažovanosti, koje sprovode neviđenom srbifobijom i zarad interesa osvjedočenih neprijatelja srpskog naroda. Oni su uspjeli zloupotrebiti sve pa i reč kao što je patriotizam, ali trebali bi da znaju kako zloupotreba ne isključije upotrebu. Zato se mora naučiti ko ne pripada otadžbini, ne pripada ni čovječanstvu. Јedan od osnovnih naših postulata je:„Podržavanje otadžbine uvijek, a vlasti samo kada zaslužuje“. Sadašnja vlast Republike Srpske zaslužuje podršku upravo zbog toga što u ovome veoma složenom istorijskom trenutku nema dileme šta je ne nacionalno, a šta patriotsko. Kao i zbog toga što naš zajednički cilj je vaspitanje mladih ljudi u duhu pravoslavlja, učenju sabornosti i gajeći ljubav prema otadžbini uspješno sprovodi. Nasuprot toga egoistička infekcija priozvodi bezbožništvo, srebroljublje, podjele i na kraju nacionalni nestanak. Vjerujemo kako je u ovome trenutku mnogo bolje da se dezinfekujemo nacionalinim pokretom, saopšteno je iz ovog udruženja.
Davanje genocidnih kvalifikacija Srpskom narodu i Republici Srpskoj je krivično djelo, koje može da proizvede velike posledice po jedan narod, a i da ugrozi mir u BH. Iz tih razloga pozivamo Savez za promjene da opozove Mektića sa mjesta ministra. Sudske institucije pozivamo da se uključe i kazne subverzivne djelatnosti. Relan život ima potrebu da svakokoga upozna sa najljepšim ljuskim osjećanjima i probudi želju za pravim vrijednostima. Zajednički imenilac te prave vrijednosti kada je u pitanju srpski narod u BH je Republika Srpska, pa stoga niko nema pravo da nam nameće teze koje imaju za cilj naš nestanak i unitarnu islamsku republiku, a da se pri tome krije iza ideje o multietičnosti i prosperitetu.
