Kao u vrijeme bez mašina, nestašice goriva ili ratova, putevi u Jelahu kod Goražda čiste se drvenim “vozama”, prastarim izumom čovjeka, koji se na taj način u prošlosti, u vrijeme snježnih padavina, borio za slobodu kretanja.
Putevi bi u tom mjestu vjerovatno i ostali neprohodni da u uklanjanju snježnog pokrivača povratniku Radislavu Markoviću ne pomažu njegovi konji Putalj i Dorat.
– Idem ja i u brda gore, dva i po kilometra od mene, ima jedno domaćinstvo pa provučem “vozu”, ništa me to ne košta. Ovo se koristilo šezdesetih godina – kaže Marković.
Puteve na ovaj način čisti već osam zima, od povratka u selo u kojem je živjelo 11, a danas samo dvije porodice. Put prema selu samo je jednom saniran, a prije dvije godine malobrojni povratnici sami su sakupili sredstva da ga poprave.
Radislav, kojeg niko ne zna po imenu nego po nadimku Luka, živi od svog rada. Ne žali se, ima stado ovaca, a sa svojim konjima zaradi radeći sezonske poslove.
– Ja i njih dva imamo tačno 101 godinu. Jedan 19, drugi 21, a ja 61 – u šali kaže Marković.
