Republika Srpska može da spriječi održavanje NATO vežbi sa osiromašenim uranijumom na Manjači jedino ako se postigne politički konsenzus i ako predstavnici Republike Srpske u institucijama BiH onemoguće namere Sjevernoatlantske alijanse. Mogu li se vojne vježbe planirati i održavati u tajnosti, pogotovo vojne vježbe stranog vojnog saveza na teritoriji države koja tom vojnom savezu ne pripada?
U normalnim okolnostima odgovor je svakako ne, ali Bosna i Hercegovina već odavno ne funkcioniše kao država u normalnim okolnostima, te bi odgovor na ovo pitanje kada je ta država u pitanju, protivno svakom demokratskom principu i zdravom razumu, mogao da bude potvrdan.
Vojne vježbe NATO-a, planirane ispod žita, trebalo bi da se u BiH održe u dvije faze — u prvoj, koja bi trebalo da počne ovog februara, planirana je teorijska obuka pripadnika OS BiH.
U drugoj fazi, naredne godine, na planini Manjači, u blizini Banjaluke, borbeni avioni bi trebalo da izvedu vježbu gađanja. Eskadrila od deset američkih i litvanskih aviona tipa A10, koji su naoružani protivtenkovskim topom “Vulkan”, trebalo bi da toj legendarnoj srpskoj planini ispaljuju municiju sa osiromašenim uranijumom.
Ova vijest, koju je prenio portal “Dnevnik”, čiji novinari tvrde da posjeduju službena dokumenta Ministarstva odbrane BiH, uznemirila je javnost u Republici Srpskoj.
Istovremeno, predsjednik Milorad Dodik kategorički tvrdi da institucije Republike Srpske neće dozvoliti održavanje takve vježbe na teritoriji Republike Srpske. Dodik je poslao pismo srpskom predstavniku u Predsjedništvu BiH u kome kaže da je održavanje vježbe NATO-a na teritoriji Republike Srpske, u kojima će se koristiti osiromašeni uranijum, neprihvatljivo.
Ivanić je odgovorio da takva vojna vježba ne može da bude održana jer o njoj nije raspravljalo Predsjedništvo BiH.
Stav da NATO vježba sa osiromašenim uranijumom ne može biti održana na teritoriji Republike Srpske, Dodik je ponovio i u izjavi Sputnjiku:
“Moj stav je da ta vježba apsolutno ne dolazi u obzir na prostoru Republike Srpske i da mi nećemo dati svoju saglasnost. Neko će reći: ’Neće vas niko ni pitati‘. Neka probaju da je sprovedu, pa će vidjeti da neće moći“.
Kako institucije Republike Srpske mogu da spriječe održavanje vojne vježbe NATO-a na svojoj teritoriji?
Preko svojih predstavnika u organima BiH, odgovara dekan banjalučkog Fakulteta bezbejdnosnih nauka Predrag Ćeranić. Tu su srpski predstavnik u Predsjedništvu i nekoliko ministara u Savetu ministara BiH, kaže on.
“Bez obzira na različitu političku pripadnost, kada je riječ o ovako krupnom pitanju koje se tiče Republike Srpske, očekivano je da tu bude jasan i nepodjeljen stav. Odnosno, da se NATO vježbe neće dozvoliti, naročito kada se ima u vidu aspekt da je to vježba u kojoj će biti korišćen osiromašeni uranijum, za koji je poznato koliko je zla nanio i stanovništvu u Republici Srpskoj i u Srbiji. To su, dakle, te legalne institucije preko kojih Republika Srpska treba da reaguje i, koliko vidim, g. Ivanić se već izjasnio u tom smislu”, kaže Ćeranić.
Stav predsejdnika Srpske podržali su i pojedinci i udruženja građana, dodaje Ćeranić.
“Sama pomisao, sama ideja da se takva vježba, sa tom municijom održi u Republici Srpskoj, i to nadomak Banjaluke, vrijeđa dostojanstvo i budi nezarasle rane koje je prouzrokovala NATO intervencija prema srpskom korpusu”, smatra on.
Pored srpskih predstavnika u institucijama BiH i institucija Republike Srpske, ni javnost Srpske neće spavati kada je u pitanju NATO vježba, kaže Ćeranić, a ne treba isključiti ni spontane reakcije građana.
“Spontana reagovanja građana ni u kom slučaju ne treba isključiti, teško je to predvidjeti, ali se svakako može očekivati određena reakcija udruženja građana, porodica poginulih, ratnih veterana, nestalih i tako dalje”, kaže Ćeranić.
Republika Srpska ne može da zabrani održavanje vježbi, kaže Radomir Nešković sa banjalučkog Fakulteta političkih nauka, međutim i vježbe moraju da budu, kako kaže, javne i ne smiju da budu opasne po život ljudi.
“Onaj ko održava vježbe mora obavijestiti javnost i stanovništvo da su vježbe bezazlene, šta im je cilj i da niko od njih nema štetu. Ovde je kurcšlus nastao u nedostatku informacija. Republika Srpska može da reaguje ako bi vježbe ugrožavale život ljudi, ako bi se koristila štetna vojna sredstva”, kaže on.
Prema Neškovićevom mišljenju, sada je na potezu NATO. Taj vojni savez trebalo bi da obavijesti javnost hoće li vježbe biti održane, koji je razlog njihovog održavanja i da saopšti jesu li vježbe opasne za stanovništvo ili ne.
NATO bombardovanje, čije se posljedice još osećaju, ali i sklonost Alijanse da donosi političke kvalifikacije kada su u pitanju određeni procesi u BiH, kao što je knjiženje vojne imovine, samo su neki od razloga da se bude protiv NATO vježbi na Manjači, kaže šef poslaničke grupe Dodikovog SNSD u Predstavničkom domu BiH.
Svoj stav o NATO, prema njegovim riječima, legitimni politički predstavnici građana Republike Srpske izrazili su kroz Rezoluciju o vojnoj neutralnosti usvojenoj u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Ta rezolucija, kako kaže, vrlo precizno definiše ponašanje predstavnika Srpske u zajedničkim institucijama.
“Ono što možemo uraditi jeste da budemo bazično orijentisani prema institucijama Republike Srpske, ono što možemo koristiti i što moramo poštovati jesu akti institucija Srpske. Јedan od takvih akata je rezolucija Narodne skupštine o vojnoj neutralnosti i obavezi da se ta rezolucija poštuje, tako da postoji okvir da se od predstavnika Saveza za promjene, koji participiraju u Ministarstvu odbrane, Oružanim snagama BiH i nekim drugim telima, traži da onemoguće takvu organizaciju vježbe u Banjaluci”, kaže Košarac.
Ako je tačno da su predstavnici Saveza za promjene, koalicije srpskih stranaka koja je u opoziciji prema vlasti u Republici Srpskoj, ali participira u vlasti na nivou BiH, učestvovali na sastancima oko organizovanja vježbe, to je protivno političkoj volji koja je izražena kroz akte usvojene u Narodnoj skupštini Srpske, smatra Košarac.
“Veoma je važno, bez obzira na različite političke stavove, bez obzira na različite političke modele koje praktikujemo, da po ovom pitanju postoji jedinstven politički stav iz Republike Srpske i da se na temelju tog stava, afirmiše stav da se ne dozvoli takva vrsta vježbe u Srpskoj”, zaključuje Košarac.
Tajnovitost kojim su obavijeni planovi oko održavanja NATO vježbi, ali i sama namjera da se u njenim okvirima koristi municija sa osiromašenim uranijumom ne ide u prilog imidžu NATO.
Zašto tajno planiranje, ako se sve ostale NATO vježbe najavljuju unaprijed, čemu osiromašeni uranijum kada je poznata sudbina stanovnika naselja Hadžići koji su tom municijom bombardovani tokom rata u BiH.
Groblje u Bratuncu, gdje se srpsko stanovništvo Hadžića, njih 6391, iselilo posle potpisivanja Dejtonskog sporazuma puno je grobova onih koji su umrli od posljedica dejstva osiromašenog uranijuma, kaže Ćeranić.
Ako NATO pokuša da vježbe održi na silu, bez saglasnosti institucija Republike Srpske, to može da znači samo jedno. Da NATO svoju ulogu u BiH više ne shvata onako kako je zapisano u Dejtonskom sporazumu. NATO je tim sporazumom preuzeo na sebe ulogu mirovnih snaga, a ako ove vježbe budu održane, on će se ogoliti kao okupatorska sila, ako ne na cijeloj teritoriji BiH, ono barem u Republici Srpskoj.
