Istorijske činjenice danas govore samo jedno. Na dan održavanja referenduma u Sarajevu, na Baščaršiji ubijen je srpski svat Nikola Gardović. Usmrtio ga je komandant tzv. Armije BiH Ramiz Delalić-Ćelo.
Gorjela je srpska zastava, a sa njom su spaljene i iluzije o miru u gradu na Miljacki.
“Izvadio sam pištolj, počela je pucnjava, ali sam gledao da gađam u noge.”, kaže Ramiz Delalić Ćelo komandant tzv. Armije BiH.
Zasjenila je ova vijest rezultate referenduma, zakonski upitnog, jer je, prema tadašnjim zakonima, 66 odsto trebalo afirmativno da glasa.
“Zvanični” podaci kažu da je izašlo nešto više od 64, a srpski izvori 63,7 odsto. Nastupili su potom događaji u Dobrovoljačkoj ulici, Velikom parku…. Osnovani su logori, a Srbi protjerani iz Sarajeva. Takva slika prelila se i na teritoriju cijele BiH, što je dovelo do četvorogodišeg rata.
I dok Federacija slavi, turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan 26 godina nakon tog kobnog 1. marta ponovo šalje uznemirujuće poruke. Alija Izetbegović mu je, kaže, prije smrti ostavio oporuku da brine o Bosni i Hercegovini.
“Želimo da nam sve bosanske žrtve halale što u tim crnim danima braći nismo bili u mogućnosti pružiti veću podršku”, kazao je Redžep Tajip Erdogan predsjednik Turske.
Stručnjaci u ovoj oblasti kažu – do dogovora će se teško doći.
Milovan Milutinović predsjednik Organizacije starješina Vojske Republike Srpske kaže da Srbi moraju da pišu sopstvenu istoriju i da na tim osnovama grade zajedinštvo i mogućnost suživota sa druga dva života.
1. mart nije datum za praznik, nego simbol tragičnih događaja u BiH – stava su političari u Srpskoj. Za razliku od bh. institucija, u Srpskoj je uobičajen radni ran.
Da sredine očito nema, a da je pitanje da li će je u ovakvoj BiH ikada i biti potvrđuje to da svakog 1. marta narodi u BiH budu podsjećani da temeljni ustavni konsenzus ne postoji, i da je BiH politički duboko podijeljeno društvo.
