Profesor Fakulteta političkih nauka Nenad Kecmanović istakao je da se šest mjeseci prije izbora u BiH u Republici Srpskoj već nagađa o imenima protivkandidata u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji, dok se u Federaciji BiH još licitira po kom zakonu će se izbori obaviti.
“Čak i poslovično nenaklonjeni domaći i strani komentatori ne mogu da prećute da je Srpska danas bezbjedniji i stabilniji dio BiH”, naveo je Kecmanović u autorskom tekstu za portal “Sve o Srpskoj”.
Prema njegovim riječima, Izborni zakon je “biti ili ne biti” za predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića i predsjednika SDA Bakira Izetbegovića.
“I više od toga. Ne bih se kladio da će se izbori u `većem entitetu` uopšte i održati. Primjer Mostara, kao neformalne prijestonice FBiH u kome nisu održani u prethodna dva ciklusa, mogao bi se lako proširiti na svih deset kantona”, tvrdi Kecmanović.
On je dodao da se Čović bori protiv aktuelnog izbornog zakona koji omogućava da hrvatskog člana Predsjedništva BiH izaberu Bošnjaci jer su znatno brojniji u jedinstvenoj izbornoj jedinici, dok Izetbegović, inače najveći kritičar Dejtona, to odbija u ime dejtonskog Ustava BiH, u kome zaista piše da jedan od članova Predsjedništva BiH mora da bude Hrvat.
“Da sukob oko toga da li će u Predsjedništvu sjediti samo Hrvat ili i predstavnik Hrvata nije iskonstruisan, svjedoči činjenica da je Željko Komšić osam godina predstavljao Hrvate po ukusu Bošnjaka”, naveo je Kecmanović.
Kecmanović tvrdi da je spor zaoštren i ličnim interesima dva nacionalna lidera, a onaj ko popusti – izgubiće jesenje izbore.
“Bude li to Čović, zamijeniće ga, ponovo bošnjačkim glasovima, Komšić, koji je već najavio kandidaturu. Bude li pak to Izetbegović, koji se sve slabije snalazi u igri `između dvije vatre` sa Čovićem i /predsjednikom Hrvatske/ Kolindom /Grabar-Kitarović/, te /predsjednikom Srpske Miloradom/ Dodikom i /predsjednikom Srbije Aleksandrom/ Vučićem, izgubiće ionako otančalu zalihu bošnjačkih glasova”, smatra Kecmanović.
Kecmanović je naveo da su izbori za predsjednika Republike Srpske interesantniji, ali više u takmičarskom nego u političkom smislu.
Prema njegovim riječima, draž neizvjesnosti stvara kandidatura novajlije /lidera SDS-a Vukote/ Govedarice ispred Saveza za promjene i činjenica da Patriotski front još nije obznanio svog kandidata.
“Težinu toj u osnovi reprezentativnoj funkciji sada daje Dodik jer je, istovremeno, lider koalicije sa većinom u parlamentu. A on će taj kapital, vjerovatno ponijeti i u Sarajevo, bez obzira na to što za proivkandidata ima iskusnog i vještog /Mladena/ Ivanića, koji se povremeno distancirao od ispada koalicije”, naglasio je Kecmanović.
On tvrdi da se Savez za promjene, koji predvodi SDS, nalazi u hroničnom padu narodne podrške, a to se zakonito prenosi i na sve kandidate, počev od Ivanića i Govedarice.
“Da stvari sa Savezom stoje dramatično loše, pokazali su lokalni izbori 2014. godine. Ostavka predsjednika /Mladena/ Bosića i izbor mladog i nacionalno svjesnijeg Govedarice djelovala je kao preokret, ali se ispostavilo da je to samo manevar stranačkih bosova koji su i dalje zadržali funkcije u Savjetu ministara u Parlamentarnoj skupštini u Sarajevu i nastavili po starom. Ishod te suicidne stranačke strategije, koju je narod prepoznao kao izdaju Republike, predstavlja fenomen Dragan Mektić”, naveo je Kecmanović.
Kecmanović je rekao da je Mektić “provincijalac skromnog obrazovanja i pameti, koji je u poodmaklim godinama otkrio draž publiciteta”.
“Izbacivanje Mektića iz rukovodstva i članstva SDS-a bilo je minimum koji je Govedarica kao novi predsjednik – preporoditelj SDS-a, propustio da obavi po hitnom postupku. Njegovo objašnjenje da to što govori Mektić ne misli ni on sam, a kamoli stranka, nije pilo vode”, naveo je Kecmanović.
Prema njegovim riječima, iako istraživanja kazuju da bi Dodik mogao samo da poželi takvu opoziciju, valja imati na umu da izbori nisu zakazani za sutra, nego tek za pola godine i da opozicija nije kapitulirala.
“Na kandidacionom skupu SDS-a za funkciju predsjednika Srpske takmičila su se tri jaka kandidata: Mirko Šarović, Mićo Mićić i Govedarica. Naizgled više demokratski nego u bilo kojoj savremenoj partiji, ali jedan kandidat se povukao prije glasanja, drugi poslije glasanja za Govedaricu, a njihovi predlagači u Semberiji, odnosno Istočnom Sarajevu, reklamirali su nezadovoljstvo takvom odlukom stranačkog vrha”, smatra Kecmanović.
Iza prividne demokratije, tvrdi on, očito stoji sukob najjačih regionalnih frakcija.
“Govedarica je pobijedio jer je već ovladao partijskim aparatom, ali još nije uspio da postane lider ni svoje stranke, a kamoli čitave opozicije, bez obzira na to što je na čelu i dalje najjače partije u Savezu za promjene”, stav je Kecmanovića.
On tvrdi da Ivanić i /lider NDP-a Dragan/ Čavić, koji opet imaju izgrađene liderske kapacitete, nemaju iza sebe velike stranke, bez kojih se ne pobjeđuje ni u pojedinačnoj konkurenciji, te da bi unutar koalicije, trebalo da uzajamno namire ove nedostatke.
Kecmanović je naveo da je opozicija na prošle izbore izašla bez pozitivnog političkog, ekonomskog i socijalnog programa kojim bi birače uvjerila da zna više i da može bolje da vodi Republiku Srpsku, te da bi to morala da učini uoči ovogodišnjih.
“Ukratko, lišen jače konkurencije, Patriotski blok će najvećeg rivala imati u samome sebi. Na papiru unaprijed dobijene utakmice na terenu često vode u poraz jer znatno slabiji protivnik demotiviše jačeg na dobru igru”, smatra Kecmanović.
Kecmanović je istakao da je u svakom slučaju, “bolji entitet” postao bezbjedniji i stabilniji dio BiH, što bi trebalo da raduje i vlast i opoziciju.
“Ali šta nam to vrijedi?! Komandant NATO-a za Evropu, američki general Kurtis Skaparoti, otvoreno je zatražio vojnu akciju protiv Srba u regionu zato što Dodik navija za Rusku Federaciju. A Zdravko Krsmanović, pobočnik Saveza za promjene, zaključio je da će aktuelni predsjednik Srpske, kao ruski eksponent, biti skinut sa kandidatske liste za Predsjedništvo BiH. Zašto ne bi i čitav Patriotski blok, ako je to način da pobijedi Savez koji se zalaže za promjene”, upitao je Kecmanović.
