Mjeseci oko izbora imaju i svoju korisnu stranu. Tada političari i partije odbace sve maske i principe i pokažu svoje istinsko lice, satkano od sirovih interesa. Kada bi još samo građani smogli snage da bar ovih nekoliko mjeseci pogledaju ko je ko na političkoj sceni… U oba bloka.
Savez za promjene važio je za skup braće, istomišljenika s jednim ciljem – rušenje vlasti. Dok nisu došle na red predizborne kalkulacije. Tada je SDS, ne slušajući nikoga, izabrao da kandiduje svog lidera za predsjednika RS jer smatra da tu ima veće šanse. Time su Mladena Ivanića automatski gurnuli protiv Milorada Dodika za Predsjedništvo BiH.
I dok PDP zbog toga makar javno nije kukao, začuli su se jauci NDP – gdje smo tu mi?! Čak su spremni da izađu iz cijele priče ako ne dobiju obećanje da će kao treća partija u koaliciji dobiti treću funkciju po značaju – predsjednik Vlade ili predsjednik Narodne skupštine RS. Ako pobijede.
Zašto bi svi grabili fotelje, a samo NDP glumio humanitarnu organizaciju?
Savez za promjene makar je objavio oba kandidata, vladajuća koalicija to još nije u stanju. Interesi Marka Pavića i sukob interesa u SNSD koče Dodika da prelomi ko će na crtu Vukoti Govedarici.
Ostane li Pavić ovaj put stvarno dosljedan, sutuacija za Dodika nije nimalo komotna, jer bez glasova DNS teško da može do pobjede. S druge strane, nije spreman da mu prepusti mjesto kandidata jer bi to značilo da se SNSD povlači. Poslije dugo vremena.
Bilo ko da formira vlast, sve će nakon toga po starom. Priču o vajnoj brizi za narod i Republiku ponovo će nam prodati kao glavnu.
