Nakon što smo u našem političkom magazinu “Pečat” utvrdili da je slučaj “Testament iz Dubrovnika”, u kojem je Milorad Vukanović naslijedio kuću i okućnicu doktora Vladislava Turnića, u najmanju ruku čudan, bratić navodnog nasljednika Nebojša Vukanović riješio je da se sa novinarima i urednicima RTRS-a obračunava, vrijeđajući najprizemnijim rječnikom.
No, to je ovom savjetniku Mladena Bosića, već duže, pravilo življenja. Ono što ga često muči jeste da zaboravlja šta je u kojoj prilici rekao, pa tako ima problema i sa vlastitim rodom.
Јedan od najbrutalnijih napada na SPC u Republici Srpskoj izveo je Nebojša Vukanović, savjetnik Mladena Bosića, tvrdeći da su pravoslavni sveštenici na ostrvu Daksa kod Dubrovnika služili pomen ustašama. Uslijedio je oštar demanti iz Eparhije zahumsko- hercegovačke u kom su ,kao i javnost Republike Srpske, bili zgroženi Vukanovićevim napadom. Na pres-konfernciji, koju je nakon tog demantija sazvao, Vukanović je nastavio da brani svoje tvrdnje, ističući da je navodnim činom sveštenika i lično ponižen , kao i sve srpske žrtve.
“Zato što je moj đed Simo uhvaćen u Popovom polju 1941. godine u uniformi kraljeve vojske čim je došao iz aprilskog rata, uhvatili su ga na njivi i ubacili u Ržanu jamu”, rekao je Vukanović.
Vukanović je pogođen jer su mu ustaše djeda Sima bacile u jamu Ržani do. Međutim, Nebojša Vukanović nema, i nikad nije imao djeda Sima, ni po očevoj ni po majčinoj liniji. U jamu Ržani do kod Ljubinja, bačeno je 186 Srba, čiji su posmrtni ostaci preneseni u spomen-kosturnicu u Veličanima, gdje su i uklesana imena svih žrtava. Na spisku od 186 imena srpskih mučenika nema Vukanovićevog djeda, ni pravog ni izmišljenog. Zaboravivši šta je slagao pred kamerom, braneći laž o pomenu ustašama, nedugo nakon toga, Nebojša Vukanović na svom blogu, u tekstu “Odgovor na ultimatum kumova”, za potrebe jednog drugog obračuna, hvaleći lozu Vukanovića napisao je:
“Ne mislite da ću ja pokleknuti pred vama bijednicima i osramotiti đeda Filipa, koga su hapsili i mučili udbaši, jer nije dao otimačima svoju zemlju i imovinu u zadrugu, ili prađeda Simu, koji je kosti ostavio u dalekom San Francisku.”
Dakle, u novom obračunu Vukanovićev deda zove se Filip, i žrtva je udbaša, a Simo se za potrebe ovog obračuna premješta na mjesto pradjeda i život završava u San Francisku. Tako je Nebojša Vukanović samo u ove dvije kratke izjave iznio nekoliko laži i sebe, kroz pretke koje je predstavljao kao žrtve, proveo kroz nekoliko istorijskih epoha i dešavanja. Pa je tu uniforma kraljevog oficira, aprilski rat, ustaše i jama, pa Udba i konačno odlazak u Ameriku.
Sljedeći put kada se odluči da bilo kome drži slovo o moralu, profesionalnosti, istinoljubivosti i pravdi, Nebojša Vukanović bi mogao da se sjeti kako je zloupotrebljavao i vlastitu porodicu, za potrebe prikrivanja svojih laži i senzacionalističkih naslova.
