Poslije 45. godine života preovlađuju negenetski faktori rizika za pojavu šećerne bolesti.
U tom dobu kod svih raste nivo šećera u krvi, a pitanje je samo da li ćete ga zdravim navikama držati pod kontrolom.
Značajan javno-zdravstveni problem je i činjenica da približno 39 odsto oboljelih nisu svjesni svoje bolesti.
Zbog velike učestalosti i brojnih komplikacija koje ga prate, dijabetes nameće veliki ekonomski teret svim nacionalnim zdravstvenim sistemima i čitavom društvu. Troškovi zdravstvene zaštite oboljelih od dijabetesa su dva do tri puta veći u odnosu na osobe koje nemaju dijabetes i iznose 12 odsto ukupnih troškova u zdravstvu.
Dijabetes je postao jedan od najvećih globalnih zdravstvenih i ekonomskih izazova. Prema najnovijim procenama Internacionalne dijabetesne federacije u svijetu približno 415 miliona ljudi ima dijabetes, što odgovara populaciji evropskog kontinenta. Broj oboljelih i dalje raste nevjerovatnom brzinom i prema sadašnjim prognozama do 2040. će se povećati više od 50 odsto. Najbrži porast očekuje se u nerazvijenim i srednje razvijenim zemljama.
Povećanju broja oboljelih od dijabetesa, iako je ova bolest sve češća i među radno sposobnim stanovništvom, pa i među mladima, najviše doprinosi demografija, odnosno činjenica da je sve više osoba starijih od 65 godina. Uz to na porast oboljelih utiče i sve veći broj gojaznih osoba, jer je gojaznost jedan od dokazanih faktora rizika za pojavu dijabetesa.
Endokrinolozi upozoravaju da je preddijabetes, stanje koje prethodi šećernoj bolesti, ali još ne znači da će osoba i oboljeti, veoma rasprostranjen. Smatra se da ga ima oko 40 odsto osoba starosti od 40 do 74 godine. Osobe sa preddijabetesom su pod visokim rizikom za razvoj dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti i upravo one čine idealnu ciljnu grupu za programe prevencije. Ako kod osoba sa preddijabetesom izostane odgovarajuća intervencija, većina njih razvija tip 2 dijabetesa u okviru 10 godina, a veoma veliki procenat ovih osoba će već, upozoravaju ljekari, imati mikro i makrovaskularne komplikacije dijabetesa.
Iako je za dijabetes tipa dva u velikom broju slučajeva kriva genetika, poslije 45. godine života u razvoju ove bolesti preovlađuju negenetski faktori: gojaznost, pretežno sjedeći način života, ishrana bogata masnoćama i zasićenim masnim kiselinama.
Promjena načina života i izbjegavanje faktora rizika mogu da smanje rizik od dijabetesa. Dvije naučne studije, jedna sprovedena u Finskoj, a druga u SAD (DPP studija), potvrdile su da i skromne promjene u tjelesnoj težini i povećanju fizičke aktivnosti značajno smanjuju učestalost obolevanja od šećerne bolesti. Postoje jaki epidemiološki dokazi, navode ljekari, da fizička aktivnost i smanjenje tjelesne težine predstavljaju medicinski dobitak, ne samo u prevenciji dijabetesa već i drugih faktora rizika.
Moto “kad nisam dosad vodio zdrav život, sad je kasno”, ni u ovom slučaju ne važi, jer prevencija i u srednjem i kasnijem životnom dobu daje rezultate. Naime, poslije pedesetih godina života, nivo šećera u krvi postepeno se povećava kod svih, pa su mjere prevencije dijabetesa i te kako potrebne.
Kod dijabetesa nije problem samo ova bolest sama po sebi, nego i to što oštećuje sve organe, a neke od komplikacija su sljepilo, oštećenja krvnih sudova, gangrene zbog kojih moraju da se amputiraju udovi…
Ono što svako može da uradi u prevenciji šećerne bolesti jeste da se zdravo hrani i da bude fizički aktivan:
1. Ishrana
Iako svi, bar načelno znaju šta podrazumeva zdrava ishrana, ipak je potrebno konsultovati se sa ljekarom, a oni kažu da je kod starijih u riziku od dijabetesa ipak potrebna dobra obuka. Poželjno je da u tu obuku o ishrani i planiranju obroka bude uključen i neko od članova porodice.
Hrana bi trebalo da bude bogata složenim ugljenim hidratima, vlaknima i zdravim masnoćama.
To bi pojednostavljeno bilo najsličnije mediteranskom jelovniku, baziranom na maslinovom ulju, plavoj ribi, svježem povrću…
Raspored obroka najbolje je odštampati velikim slovima, kako bi bio čitljiv i starijoj osobi slabijeg vida.
2. Fizička aktivnost
Fizička aktivnost potrebna je obolelima od dijabetesa bez obzira na to u kojim su godinama života, makar to bila i samo lagana šetnja od pola sata tri puta nedjeljno.
Smanjena fizička aktivnost je drugi faktor koji je udružen sa insulinskom rezistencijom kod dijabetesa tipa dva. Suprotno, fizička aktivnost poboljšava dejstvo insulina.
Utvrđena je čvrsta korelacija između maksimalne aerobne snage i dejstva insulina.
U toku 14-godišnjeg prikupljanja podataka o 5.990 muškara diplomaca Univerziteta u Pensilvaniji, ustanovljeno je da fizička aktivnost u smislu šetanja, penjanja uz stepenice i sporta, smanjuje rizik od dijabetesa. Sa svakih 500 Kcal povećanja aktivnosti, rizik se smanjuje za šest odsto.
Protektivni efekat je najveći kod ljudi sa najvećim rizikom za nastanak dijabetesa.
