Naslov ‘Treći svjetski rat’, koji kao da potiče iz nekog petparačkog tabloida, postao je ovih dana stravična i realna mogućnost, a rezultat je zapadne smrtonosne geopolitike koja se u ovom času sprovodi na planetarnom nivou.
Već šezdesetih godina prošlog vijeka, treći svjetski rat zamalo je bio započeo i nije se desio samo zahvaljujući mudrosti bivšeg sovjetskog čelnika Hruščova, koji je odustao od instaliranja raketnog sistema na Kubi.
Nakon što se Rusija povukla u toku kubanske krize, Zapad, sa SAD na čelu, priglupo je to shvatio kao svoju pobjedu i za sve vrijeme hladnog rata nastavio je zveckati oružjem, smatrajući da se Rusija (s pravom) boji nuklearne konfrontacije, gdje ne bi bilo pobjednika i gdje bi čovječanstvo bilo uništeno.
Smrtonosna prepotencija Zapada posebno je narasla u doba raspada socijalističkog bloka koji je izazvao zasigurno najnesposobniji političar u svjetskoj istoriji, Gorbačov. U tim trenucima, Buš – otac, tadašnji predsjednik SAD, pobjedonosno je najavio “novi, svjetski, američki, poredak”, kojeg su SAD vazali na Zapadu nazvali ‘globalizacijom’.
Misleći da vladaju svijetom i da im niko ništa ne može, Ameri su uništili međunarodno pravo svojom samovoljom i bahatošću, sijući teror po svijetu vojnim, političkim i ekonomskim intervencijama. Pri tom su imali tri prioritetna cilja: staviti pod kontrolu najvažnije energetske i mineralne resurse planete, dominirati glavnim geostrateškim područjima i nuklearno opkoliti Rusiju, implantirajući se u njenim susjednim državama.
U svojim akcijama, najviše su uništavali muslimane na Bliskom i Srednjem istoku, imajući za obrazac Hantingtonovu kulturno-rasističku teoriju o sukobu hrišćanske i islamske civilizacije. Međutim, “da se Vlasi ne dosjete”, oni su uništavanje i okupaciju islamskih država “kompenzovali” podrškom radikalnim islamskim pokretima na Balkanu, prvenstveno na račun Srba i Hrvata.
Krajnje makijavelistički, SAD su natjerale NATO istočnoevropske zemlje da prihvate instaliranje američkog nuklearnog potencijala, koji je eufemistički nazvan “antibalističkim štitom” i službeno se sastoji od radarskih sistema i raketa za presretanje neprijateljskih projektila, a (tajno) uključuje dodatni nuklearni arsenal, što je ravno stavljanju noža pod grlo Rusiji.
Ali, ovoga puta na čelu Rusije nisu ni nesposobni Gorbačov, ni alkoholičar Јeljcin, već jedan od najvećih ruskih državnika svih vremena – Putin. On je, nakon niza, na brzinu insceniranih, apsurdnih, lažnih afera na račun Ruske federacije, rekao Zapadu: “Dosta”.
Zajedno sa ovim, a vidjevši sadašnju situaciju u Ukrajini u kojoj se vodi građanski rat, te intervenciju, pored američke, ruskih vojnih snaga u Siriji, oružani sukobi u spomenutim neuralgičnim tačkama prijete da se pretvore u nuklearni rat Zapada i Rusije.
U ovom času, Amerikanci, koji ne mogu podnijeti činjenicu da više nisu prva svjetska velesila, žele, kao mala djeca, da svima pokažu da to nije tako. Hoće da raskomadaju Tursku, Irak i Siriju žrtvujući Kurde.
Bez odobrenja Savjeta bezbjednosti, pokrenuli su svoja najmoćnija oružja protiv ruskih baza u Siriji. Rusija je odlučna da tako nešto ne dozvoli. Ako stvar eskalira, slijedi uništenje planete. SAD mogu uništiti zemaljsku kuglu 15 puta, a Rusi deset puta.
Molimo Boga, a uzdajmo se u mudrost Putina, da se to ne desi. Žalosno je reći, ali bi najmanje štete bilo ako bi se sukob, bez upotrebe nuklearnog oružja, ograničio samo na Siriju.
To je, s obzirom na to da se vojna konfrontacija Rusa i Amerikanaca više ne da izbjeći, “najbolji” mogući scenario. O ostalim scenarijima ni ne treba razmišljati, jer, jednostavno, ako se oni dese, na zemljinoj kugli više nikoga neće biti da o bilo čemu razmišlja.
