Nekome očigledno odgovara da premijerligaš, Fudbalski klub Borac, ima neriješen status, da godinama ne plaća poreze, struju, ali i plate igračima, bivšim trenerima…
Da nešto ne štima sigurno govori to da poreznici uopšte ne dolaze na vrata da provjere šta se radi sa parama i zašto nisu platili više od 12 miliona maraka duga. Pri tom, isti poreznici zatvore kafanu na 15 dana zbog neizdavanja fiskalnih računa.
Čak se ozbiljno sumnja da ne postoje ni adekvatne finansijske knjige ovog kluba.
Neko će reći da je to sport i da ga treba drugačije posmatrati. Da, ali ovdje je u pitanju povlašten položaj na uštrb mnogih. Ako zakon kaže da se porez mora plaćati, a neko ne plaća više od dvije decenije i država se na to ne obazire, onda tu baš smrdi.
Neozbiljnost države se vidi i tome da najmanje deset godina pokušava da donese novi zakon o sportu koji bi regulisao mnoga pitanja, među kojima i novi oblik organizovanja klubova – iz udruženja građana u akcionarska društva.
Ono što je još gore jeste da je FK Borac samo jedan od povlaštenih poreskih dužnika koji funkcionišu kao da su najuredniji i najveći poreski obveznik.
Borac i mnogi drugi klubovi decenijama su u ofsajdu, krajnje je vrijeme da prestanu sa autogolovima i da pogledaju na drugu stranu terena. Za početak, neka riješe svoj status.
