Kad se neko svojski natreska, kaže se da je „pijan kao majka“, mada su u našoj tradiciji pijani očevi mnogo češća pojava. Mnogima nije jasno ni zašto je kajgana Svetog Petra skupa i zbog čega tele blene baš u „šarena vrata“. Ove izraze lingvisti zovu idiomima ili frazemima, a neki od njih su specifični za Banjaluku i okolinu.

Neki su frazemi jasni kao dan. Govoriti ili raditi uludo je zaista isto što i „mlatiti praznu slamu“, iako u njoj nema ni zrna žita. Ali zašto se kaže pijan kao letva, ili kao majka? Letva se pravi od suvog drveta, pa će, ako je ostavite na kiši, upiti mnogo vode, nabubriti i iskriviti se – baš kao pijanac! Što se majki tiče, postoji više verzija, ali najvjerovatnije zvuči ona o starinskoj „epiduralnoj anesteziji“. Porodiljama su u davna vremena babice davale rakiju, da lakše preguraju težak i bolan porođaj.

Izraz „blene kao tele u šarena vrata“ potiče iz Vojvodine, iz vremena kada su se krave same sa paše vraćale svaka u svoju štalu. Jedno telence se našlo u čudu, jer je domaćin, dok je bilo na paši, vrata štale ofarbao jarkim bojama.

Obećana zemlja iz koje svi bježe

Mnogi izrazi, koji se u različitim varijantama koriste širom svijeta,  potiču iz Bibilije. Tako je (pre)skupa kajgana svetog Petra nastala kada je Isusov učenik ukrao jaja i napravio kajganu, zbog čega je dobio žestoke batine. Izraz „obećana zemlja“ potiče iz Starog zavjeta i odnosi se na oblast zapadno od rijeke Jordan, gdje, po predanju, teče med i mlijeko i gdje će Jevreji naći spas. Danas je to jedna od najnemirnijih oblasti na planeti iz koje svi žele da pobjegnu!

Neki uvriježeni izrazi su specifični za srpki jezik i utemeljeni u starom narodnom govoru. Tako se kaže da neko „plače kao godina“, jer je reč godina nekad označavala oluju i pljusak. Izraz „pun kao oko“ ne odnosi se na organ kojim gledamo svijet, nego na dio ambara u kome se čuva pšenica i koji se zvao oko ili okno.

I Banjaluka ima svoje specifične frazeme. Stariji Banjalučani se vjerovatno sjećaju nekad popularnog izraza „bistar kao Šukrijina boza“. Šukrija je bio poslastičar, poznat po bozi, orijentalnom piću od kukuruznog brašna, koje je bilo izrazito mutno. Porediti nekog sa bozom, značilo je ozbiljno sumnjati u njegove umne sposobnosti.

Cocin bubanj i Vukelićeva zmija

Izraz „glava kao Cocin bubanj“, prema predanju, potiče iz 19. vijeka, kada je u Banjaluku iz Crne Gore doselio izvjesni telal Coco, koji je umjesto za glasnike uobičajenog  malog doboša, sa sobom dovukao veliki bubanj, čime je izazivao podsmjeh čaršije.

Na Zmijanju iznad Banjaluke odavno se odomaćio izraz „izludićeš me kao Vukelići zmiju!“ Navodno, prije stotinak godina su u zaseoku Vukelići živjela dva brata, koja su voljela da pametuju i oko svega se prepiru. Tako su jednom naišli na zmiju, ali čim je jedan rekao „vidi zmije“, drugi je Vukelić odgovorio: „nije to zmija“, nego životinja slična zmiji. Rasprava na temu „jest zmija – nije zmija“ je bila tako žestoka, da je nesretna životinja izludjela i počela da se bespomoćno vrti u krug. Od tada, veli priča, majke i bake nemirnu djecu opominju riejčima: “Smiri se, izludjećeš me kao Vukelići zmiju!” Sa Manjače je ovaj frazem “sišao” u grad i odomaćio se i među urbanim Banjalučanima.

Fasada u Kuljanima

Novo vrijeme u banjalučki kraj je donijelo i nove idiome, a jedan od najpoznatijih je: „Nema te, kao ni fasade u Kuljanima“. U prigradskom naselju Kuljani u posljednjih dvadesetak godina niklo je nekoliko hiljada kuća, a one s fasadom su među njima zaista prava rijetkost. Ono što je prije pedesetak godina bila „Šukrijina boza“, danas je „Crkvena u podne“. Pošto rječica Crkvena služi i kao kanal za otpadne vode, jasno je šta znači nekom reći da je „bistar kao Crkvena u podne“.