Ko bi rekao da su tenderi u Republici Srpskoj namješteni, a direktori korumpirani, i da se milioni narodni kradu nemilice, usred dana i naočigled prolaznika – birača.
Ali, neće to tako moći! Tito je, iznenada, saznao za Goli otok, i – nećete vjerovati šta će se poslije desiti! Padaće ostavke i smjene, kao što pada sila i nepravda u čuvenoj partizanskoj pjesmici. Za tili čas će sve biti pod konac, i dok kažeš „izbori“ blistaće Republika Srpska kao mala Švajcarska. Sve će to, naravno, narod pozlatiti.
V.d. direktora „Elektroprivrede RS“ naslagao je od Banjaluke do Beograda kuća, vila, luksuznih salona i još luksuznijih stanova, sijaset. Biće da svaki mjesec odškrine od plate, pa pazari jednu nekretninicu.
Ali, ne može plata, makar i direktorska, pokriti ni dva kvadrata u Gospodskoj, Knez Mihajlovu da ne pominjemo. A nekako se, gle čuda, poklopilo da je dok direktorovi kvadrati rastu, preduzeće kojim on upravlja tone u minus i da se struja iz Srpske prodaje pojeftino, „svojim ljudima“, koji je onda preprodaju skupo!
Ma je li to moguće! Diži odmah policiju i vaskoliko tužilaštvo, da vidimo u čemu je stvar, majku mu božju!
Neki cinici vele da je sve to već viđeno i da v.d. od struje nije jedini. Podsjećaju na urbanu legendu, po kojoj je, navodno, kćerka jednog drugog „državnog“ direktora, pravo sa fakulteta ušetala u agenciju za nekretnine i kupila – stan u Beogradu, za keš, kao što njeni vršnjaci kupuju žvake.
I tog su direktora, jedne izborne godine, nešto sumnjičili i pretresali i – nikom ništa. A kćerka je, sunce tatino, dobro i zdravo, kao i njen stančić i državni poslić.
