Ako kojim slučajem Fudbalski savez Republike Srpske odluči da uvede nagradu za trenera luzera Zlatko Jelisavac, šef stručnog štaba Rudar Prijedora je prvi i glavni kandidat da ponese ovo “laskavo” priznanje. U prethodne dvije sezone nagrađivao ga je klub u kojem radi višegodišnjim ugovorom i raznim beneficijama, a za ovu godinu ni matični Savez ne bi trebalo da ostane “dužan” treneru koji je toliko napredovao, najviše u Republici Srpskoj od svih, da je njegov klub u posljednje tri sezone nazadovao. I to strmoglavo!
Prvo, u premijerligaškoj sezoni 2015/16. Rudar Prijedor je sa Zlatkom Jelisavcem “ispao kao kofer” iz elitnog “vagona”, a presudan je bio domaći poraz od Drine iz Zvornika (0:1), 27. februara 2016. godine poslije kojeg su “rudari” svoje šanse za opstanak sveli na minimum minimuma i do kraja prvenstva u eliti BiH, prvi put, u sedmoj sezoni, odigrali nonašalantno i bez imperativa. Tada je trener Jelisavac ponudio ostavku Upravnom odboru koja je odbijena, dobio je povjerenje da vodi “nonšalantno” ekipu “bez imperativa” do kraja premijerligaškog prvenstva. Kao da mu je to od tada ostalo i danas u “trenerskoj naravi”.
I umjesto da se to iskoristi za budućnost, kada je donesena odluka “budućnosti” sa “jasnom vizijom”, sve je postavljeno na nakaradnim osnovama, sa trenerom koji je nastavio da bude luzer… Krenulo je “dobro” istorijskim činom tako što je Jelisavac “dobio na retoriku” višegodišnji ugovor i povjerenje čelnika slavnog kluba, čim prije, brže-bolje, ovjerio ga je kod notara, a Rudar Prijedor u iduću sezonu Prve lige Republike Srpske je ostao bez igrača, u pripreme ušao sa velikom neizvjesnošću, svi su, tačnije više od većine, “pobjegli”!!! Nekako je “skrpljen” tim, krenulo se na “svježinu”, sa obećavajućim rezultatima i borbom sa banjalučkim Borcem sve do poraza u Prijedoru (2:3).
Na kraju jesenjeg dijela sezone 2016/17, tačnije u 16. kolu Prve lige Republike Srpske Rudar Prijedor je porazom od Drine u Zvorniku (1:2) zaostao za liderom i jesenjim prvakom banjalučkim Borcem šest bodova, već je tada bilo svima sve jasno, pogotovo kada je poslije nove utakmice na banjalučkom Gradskom stadionu (0:2) Borac pobjegao na devet koraka prednosti, a Rudar Prijedor je na Gradskom stadionu u Gradu na Vrbasu prvi put u višedecenijskoj istoriji igrali sa “pet štopera”! Znalo se da će Borac biti šampion, to je najavila i Mladost iz Velike Obarske kada je odustala od prvoligaškog takmičenja i zatražila “preseljenje” u Regionalnu ligu istok, pa joj Izvršni obdor Fudbalskog saveza Republike Srpske izašao u susret da smiri “vatru u kući” ne poštujući vlastita akta!!!
Ponovo je “nonšalatni” i “opušteni” Zlatko Jelisavac sa višegodišnjim ugovorom ovjerenim kod notara izbjegavao svaki vid odgovornosti i nuđenja ostavke čekajući da dobije otkaz kako bi mogao da naplati “obeštećenje” jer mu je uprava “rudara” toliko vjerovala kao šefu stručnog štaba da više ništa drugo nije ni mogao da radi – po slovu štetnog ugovora po klub (nešto slično je bilo i sa Draganom Radovićem).
I gle čuda. U proljećnom dijelu Prve lige Republike Srpske Prijedorčane je prestiglo Podrinje iz Janje koje je na kraju bilo vicešampion, a “rudari” tek treći. Borac je za 16 proljećnih kola stekao još dodatna 23 boda viška u odnosu na komšije. Ali ne samo to, nego Podrinje iz Janje je na kraju šampionata imalo sedam bodova više od Jelisavčevog Rudar Prijedora, ako se uzme pet koraka prednosti Prijedorčana u odnosu na Podrinjce nakon 16. kola više nego jasno je da je stvarana gubitnička atmosfera i tim. A u takvim okolnostima ne može da se napravi ni igrači “velikog kalibra”. Ko je još uspio da stvori igrača iz gubitničke atmosfere, prosjeka, nonšalancije i egoizma?
Poređenja radi u kontroverznoj sezoni 2014/15. kada je predsjednik Fudbalskog saveza Republike Srpske Mile Kovačević specijalnom Tužilaštvu Republike Srpske podnio krivične prijave protiv četiri kluba (Rudar Prijedor, Proleter Teslić, Podrinje Janja i Leotar Trebinje) Rudar Prijedor je postao premijerligaš, a Podrinje drugoligaš. Sezonu kasnije “rudari” su ispali i ponovo se sreli sa Janjanima u istoj ligi i oni su im utekli za sedam bodova. Ko je tu ustvari napredovao, a ko nazadovao – Senad Hadžić ili Zlatko Jelisavac? (Jelisavac je preuzeo klub od Zorana Bujića koji nije imao uslove da bude šef struke u najjačem takmičenju).
I tako opušten i uljuljkan, sa svim beneficijama trenera luzera i pred tekuću sezonu u kojoj najslavniji potkozarski klub slavi jubilej – 90 godina postojanja Zlatko Jelisavac je, zajedno sa svojim pomoćnikom Sašom Keranovićem, podržan od predsjednika Dalibora Majkića, zagovarao ostanak u Prvoj ligi Republike Srpske govoreći da je Premijer liga BiH nepotrebna! Počelo je bacanje “prašine u oči”. Osvojena je titula jesenjeg prvaka sa dva boda više od jedinog i glavnog konkurenta Zvijezde-09 iz Etno sela Stanišići, a poslije osam proljećnih kola ponovo je do izražaja došla titula trenera gubitnika – luzer! Semberci trenurno imaju četiri koraka više uoči derbija u srijedu…
Tako nešto najavljeno je osmodnevnim štrajkom igrača tokom zimske pauze zbog navodnih 7.500 maraka duga na ime ugovornih rata, a ustvari to je bio protest protiv trenera i predsjednika koji su sačekali sedam dana, konstruisali priču na svoju vodenicu, ucjenama i unapređenjima pojedinaca podijelili igrače u svlačionici, napravili dva tabora “domaće” i “strane”, samo da bi sačuvali svoje pozicije, beneficije i funkcije. Fudbalska javnost u Prijedoru, impotentna i zavedena na sve to gleda serviranim pričama iz “centra moći”, “otjerani” su svi mediji sa Gradskog stadiona osim onih najupornijih kojima je Rudar Prijedor više od svetinje, što je pokazala i konferencija za novinare pred novo gostovanje Drine iz Zvornika.
Drina je još jednom uzela skalp Rudar Prijedoru, nije pobijedila, a kao da jeste, igrala je neriješeno sa dva fudbalera manje na terenu, a trener Veljko Cvijetinović gospodin!!! Bio i ostao, kao i uvijek. Nijednom jedinom riječju nije pomenuo (ne)pravdu već naprotiv štitio kolegu selektora iz FSRS. Novog nuđenja ostavke od strane Zlatka Jelisavca nema, naprotiv uslijedilo je novo lobiranje za novi višegodišnji ugovor, za novi fajt, po svemu sudeći, sa Slogom iz Gornjeg Crnjelova, sa mjestom prebivališta u Velikoj Obarskoj. Da li je to mjera Rudar Prijedora?
Za stručnost trenera Jelisavca mogu da kažu igrači, koji i dalje ćute iako pod njegovom dirigenstvom palicom nazaduju i dobijaju etiteke gubitnika i luzera začinjene prosječnošću. Rudar Prijedor nikome više ne može da bude odskočna daska kao što je svojevremeno, u posljednje vrijeme, bio svojoj djeci Siniši Saničaninu i Aleksandru Jovičićču, a da ne pominjemo činjenicu da je jedan Haris Handžić iz Priejdora otišao u švajcarski Vaduz, potom rusku UFU, Brazilac Pedro Beda u treću ligu Španije ili Apolon Lemondžava u Holandiju… Siniša Radoja je kao igrač Rudar Prijedora bio najbolji fudbaler Republike Srpske. Rudar Prijedor je postao fudbalsko gubilište!
Koga je to “napravio” Zlatko Jelisavac?
Za reprezentativnu utakmicu u Sent Poltenu, 31. avgusta prošle godine, na spisku kadetske selekcije Republike Srpske selektora Zlatka Jelisavca našao se samo jedan, u tom trenutku, igrač Rudar Prijedora – Gradiščanin Mile Kovačević, današnji fudbaler Kozare! Doduše, Prijedorčanin Luka Kačavenda je pozvan iz novosadske Vojvodine. Nekada je Prijedor bio mnogo bogatiji reprezentativno, a danas…
I to sve prolazi u Prijedoru fudbalskoj čaršiji koja dobro poznaje fudbal!? Biće da se i Prijedor fudbalski umorio, da je došlo do zamora materijala, pa je Zlatko Jelisavac postao autoritet broj jedan u struci, a Dalibor Majkić neprikosnoven u polju fudbalskog djelovanja i autoritetstva. To je vrh, poput Triglava!
Jugoslovenski kantautor iz Novog Sada Đorđe Balašević je davno sročio stihove koje i danas pjevuši Zlatko Jelisavac na svakom treningu Rudar Prijedora, ili u autobusu na putu za gostovanja:
“Ja nisam luzer, o naprotiv
meni je osmeh lajt-motiv
ja nisam luzer, ja imam nas
a za svet ko te pita…”
Ko pjeva zlo ne misli, slažemo se sa tim, ali da li muzičari znaju da osvoje šampionsku titulu?
Devet decenija grčevite borbe za fudbalski opstanak pretvoreno je u cirkusku zabavu uskog kruga ljudi koji se većini smiješe u lice i horski, sa Zlajom Jelisavcem pjevaju: “Ja nisam luzer…”
Muzički, zaista djeluje istinito i autoritativno. Fudbal nam je i onako propao odavno. Ne samo u Prijedoru, već cijeloj Republici.
Šteta je zbog ovakvog trenera, stvarno, da Fudbalski savez Republike Srpske u budučnosti ne uvede nagradu za trenera luzera, jer u protivnom neke ptice nikad poletjeti neće.
Ako Zlatko Jelisavac uvede Rudar Prijedor u elitu iz koje ga je izbacio 2016. godine javno ćemo da mu čestitamo i izvinimo se za sve stručne “kvalifikacije” koje smo iznijeli u ovom tekstu!
