Kada se realno pogleda istini u oči, napravi dublja nezavisna analiza, pokuša objasniti situacija, onda se dolazi do jednostavnog zaključka da je splet okolnosti bio usmeren u najvažnijem trenutku protiv Fudbalskog kluba Krupa koji se dostojanstveno držao u finalnim susretima sa mnogo bogatijim, poznatijim, organizovanijim i institucionalnijim sarajevskim Željezničarom.

Ono što su uradili izabranici trenera Slobodana Starčevića, najboljeg stručnjaka Republike Srpske u poslednje dve godine graniči se sa fudbalskim čudom, sam plasman u finale Kupa Bosne i Hercegovine i drugi uzastopni dolazak kluba pred vrata međunarodne scene je zaista veliki, istorijski uspeh. Ostaje, ipak, žal za činjenicom, po onoj staroj i tradicionalnoj, što su “Krupljani došli do izvora, a nisu se napili vode”.

Finalni mečevi sa Željezničarom pokazali su da je Krupi potrebno iskustvo u svim segmentima, ali da može da se stekne samo kroz ovakve, velike utakmice, u borbi za trofeje i stremljenju dolaska na veliku scenu. Međutim, tokom celog prolećnog dela sezone neke okolnosti su bile faktori koji su odmagali Krupi na istorijskom putu. U prvom redu odlazak Zorana Milutinovića u Voždovac u jeku priprema pokazao se kao nenadoknadiv gubitak za ekipu čiji je Prijedorčanin bio “mozak”, povezivao je sve niti. Njegove zamene Nemanja Mirosavljević i Milorad Balabanović pokazale su se nedostojnim, možda nisu imale ni dovoljno vremena da se uklope u mozaik stvaran nekoliko godina i shvate “pravila rada” koja važe u kanjonu Vrbasa.

Onda, odlazak Elvira Koljića i Irfana Jašarevića u Poljsku, odnosno Švedsku je takođe bio veliki igrački, ali ne i finansijski gubitak za klub, već naprotiv, Krupa je od ova dva transfera inkasirala pola miliona evra, svoj godišnji budžet! Bio je to unosan posao i primer kako treba da se radi u fudbalu Republike Srpske, ali je nakon toga klub ostao samo sa jednim prekaljenim klasičnim napadačem Nusmirom Fajićem, kojeg nije bilo u revanšu finala Kupa zbog povrede na Grbavici (nastradao u duelu sa Danielom Graovcem). Da je Fajić u 11. minutu revanša bio umesto Zorana Šamare teško bi se moglo poverovati da će zicer da bude promašen.

Pored Fajića, u revanšu nije bilo ni štopera Radosava Aleksića, odnosno veziste i mladog reprezentativca BiH Nikole Dujakovića zbog kartona. Kada se tu dodaju i povrede, zbog kojih već duže vreme izostaju, drugog mladog reprezentativca Ajdina Redžića, potom iskusnog graditelja igre Miljana Ljubenovića i novajlije Kerima Palića jasno je da je igrački kadar Krupe bio i te kako desetkovan. Duži period povređen je bio i Slobodan Milanović, nedovoljno fizički jak, a čast mladićima koji su budućnost kluba, na susretu u Širokom Brijegu (0:5) se videlo da moraju još mnogo da rade i prođu kako bi stasali da ponesu seniorski dres kluba.

I kada se na sve te personalne probleme dodaju i razni uvezani interesi velikih, onda je nastup u finalu Kupa BiH više nego dostojanstven. Pobedom u masovnijem takmičenju i osvajanjem pehara posle šest godina Željezničar je podelio i ostale evropske vize ekipama iz Premijer lige BiH za sezonu 2017/18. Četa sa Grbavice promovisala je Sarajevo i Široki Brijeg u učesnike kvalifikacija za UEFA Evropsku ligu, dva kola pre završetka prvenstva, koje je potpuno izgubilo svaku zanimljivost i uzbuđenja jer je sve rešeno – trofeji su podeljeni, kao i evropske vize, odnosno ulaznice za niži rang takmičenja. Onda i nije ćudo što sarajevski arbitar sa FIFA znakom Irfan Peljto, pri rezultatu 0:0, u 21. minutu nije svirao klasičan jedanaesterac za domaćina u Krupi na Vrbasu.

-Ponosni smo na ono što smo uradili, ne u ovim finalnim susretima već do njih. Bili smo u igri i u ovoj revanš utakmici, mogli smo postići golove iz dve sjajne situacije, potom je bila i ona sumnjiva, ali je neću komentarisati, imaju ljudi zaduženi za to… Posle toga Željezničar, koji posjeduje kvalitet, iz tri-četiri kreirane situacije postigao četiri gola, sasvim zasluženo slavio i Sarajlijama ovom prilikom od srca čestitam. Mislim da nismo zaslužili da budemo poraženi ovim rezultatom. Sada ćemo sve da analiziramo i napravimo nove planove što se tiče finiša ove i nove sezone – rekao je Slobodan Starčević, šef stručnog štaba Krupe.

Strateg Krupljana je o hendikepu neigranja Aleksića, Dujakovića i Fajića rekao sledeće:

-To je naš kvalitet, a bili smo uskraćeni za njega u svim linijama tima jer se radi o štoperu, vezisti i golgeteru. Pokazalo se da je to bio nenadoknadiv gubitak za nas u revanšu na domaćem terenu. Željezničar kud i kamo je kvalitetniji igrački i ima širi izbor igrača koji u datim momentima mogu da odgovore adekvatno zadacima i situacijama. Pred nama su još dve utakmice u prvenstvu, prva protiv Radnika u kojem tražimo motiv da prvi put pobedimo Bijeljince u borbi za bodove i tako skinemo poslednji premijerligaški skalp, a s Radnikom ćemo igrati i finale Kupa Republike Srpske. Takođe, protiv Borca nas očekuje finale Kupa Grada Banjaluka na Spasovdan, 17. maja.

Dakle, Krupljani još uvek nisu izgubili sve šanse da na kraju sjajne sezone, najbolje u 35 godina dugoj istoriji kluba, u trofejne vitrine donesu nove eksponate, a poseban motiv je pehar Kupa Republike Srpske koji nedostaje u kolekciji. Za sve što je urađeno u ovoj sezoni, bez obzira na gore navedeno, svi u FK Krupa zaslužuju velike pohvale i gromoglasne aplauze uz samo jednu reč – BRAVO!

Vukotić ide u Beveren

Kapiten i vođa ove generacije fudbalera iz kanjona Vrbasa štoper Aleksandar Vukotić odigrao je u sredu poslednju utakmicu u dresu Krupe. On tokom vikenda putuje u Belgiju, u nedelju ima lekarske preglede i treba da potpiše trogodišnji ugovor sa tamošnjim prvoligašem Beverenom. Prema nezvaničnim informacijama, Krupa bi trebalo da inkasira 370.000 evra na ime obeštećenja.

Nakon susreta finala Kupa BiH protiv Željezničara Aleksandar Vukotić je istakao:

-U prvoj utakmici smo dosta izgubili, jer smo odigrali loše. Nismo ispunili cilj, a to je bilo da postignemo gol na Grbavici. Mislim da nas je taj meč dosta koštao. Neću da komentarišem suđenje, videćemo sve. Mislim da je bio čist penal, što je dosta uticalo na krajnji rezultat. Da je tu dosuđen penal i da smo postigli gol, mislim da bi utakmica išla u drugom smeru. Ovako je Željezničar zasluženo osvojio Kup BiH i čestitam mu na tome. Što se tiče Premijer lige BiH ispunili smo cilj, jer smo igrali Ligu za prvaka. Drugi deo smo lošije odigrali jer smo bacili sve karte na Kup, koji smo želeli da osvojimo i izađemo u Evorpu. Nažalost, u tome nismo uspeli.

Osvajači Kupa BiH

 

  1. Željezničar (Sarajevo)
  2. Sarajevo
  3. Željezničar (Sarajevo)
  4. Modriča Maksima
  5. Sarajevo
  6. Orašje
  7. Široki Brijeg
  8. Zrinjski (Mostar)
  9. Slavija (I. Sarajevo)
  10. Borac (Banjaluka)
  11. Željezničar (Sarajevo)
  12. Željezničar (Sarajevo)
  13. Široki Brijeg
  14. Sarajevo
  15. Olimpik (Sarajevo)
  16. Radnik (Bijeljina)
  17. Široki Brijeg
  18. Željezničar (Sarajevo)

Krupa poput Leotara

Krupa je bila šesti klub iz Republike Srpske koji je igrao u finalu Kupa BiH, a tek drugi koji je poražen u finalu, odnosno nije osvojio pobednički trofej. Prvi finalista bio je trebinjski Leotar 2003. godine kada je poražen, takođe, od Željezničara. Borac je u svom prvom finalu izgubio od Modriča Maksime 2004, ali je Kup osvojio 2010. na Grbavici. I Slavija je izgubila prvo finale 2007. od Širokog Brijega, ali je dve godine kasnije pobedila Slobodu iz Tuzle.

Pored pomenute Modriča Maksime Kup BiH “iz prve” je osvojio i bijeljinski Radnik 2016. godine u sudaru sa Tuzlacima.

Sportski žurnal/Slavko BASARA