Bolesno dijete, kome život zavisi od novca, od mnogo, mnogo novca, koje roditelji ne bi mogli skupiti ni kad bi prodali kuću i podigli stotinu kredita…

Ima li tu šta da se doda? Nema. Ko u RS daje novac za liječenje takvom detetu? Funkcioneri? Budžetlije? Ma jok! Novopečeni bogataši? Ne. Opštinari? Rijetko. Oni što se voze u crnim „državnim“ limuzinama? Ponekad, ali, češće „zaborave“ da uplate zakonom propisanih pet posto od vrijednosti limuzine u Fond solidarnosti za liječenje djece iz RS u inostranstvu. Zauzeti su, valjda, uštimavanjem „sve po zakonu“ tendera za gore pomenutu limuzinu.

Bolesnom djetetu, kome život zavisi od mnogo, mnogo novca, uvijek je spremna da pomogne jedino radnička klasa i čestiti skromni penzioneri. Bakice, koje u kutijici u kredencu čuvaju nešto maraka za za svoje i tuđe unuke. I sirotinja, koja ne može dati odjednom više od jedne marke. Na donatorskim večerima se, u pravilu, najviše novca skupi od humanitarnih telefonskih poziva. A glamurozni donatori? Nula bodova.

Fond solidarnosti za liječenje djece mjesečno prikupi oko 450.000 KM, a više od 95 odsto tog novca, prema procjenama, obezbijedi oko 260.000 zaposlenih u RS, koji, dobrovoljno od plate izdvajaju od 1,5 do 5 KM. Mnogi penzioneri žele da im se pridruže.

Zahvaljujući njima, 12 teško bolesne djece iz RS je za liječenje u inostranstvu za 4 mjeseca dobilo više od milion KM.

Srpskainfo