Mara Gaćinović iz Nevesinja nedavno je proslavila 99. rođendan i najstarija je stanovnica ove opštine.
Baka Mara, iako je zakoračila u stotu godinu života, o svemu priča razumno i sa osmjehom, a istorijske događaje prepričava kroz deseterce i narodnu poeziju.
Cijeli životni vijek provela je u zaseoku Kljen, gdje je odgojila sedam sinova, a danas ima sedam unuka i osam praunuka. Starica misli da su za njenu dugovječnost zaslužni geni, jer joj je i majka živjela više od stotinu godina, ali i zdrava hrana.
– Nikad nisam pojela paštetu, niti šta iz konzerve. Nisam jela ni kupovni sir, kajmak, mlijeko. Sve domaće. Voda je ovdje zdrava. Rijetko sam išla ljekarima, jer me zdravlje služilo, a jedino malo slabije čujem – objašnjava Mara. Pošto dobro vidi vrijeme skraćuje pletenjem, a i danas ode u kuhinju, prije svega da napravi pitu.
Rado priča o prošlim vremenima, a sjeća se velikih poplava u njenom kraju 1934. godine i atentata na Kralja Aleksandara u Francuskoj.
Foto Dubravka Čolović/RAS Srbija
– Obećali su da će me voditi kad se završi most u Zovom Dolu. Davnih godina voda je odnjela most, a svatovi su jedva uspjeli da dovedu mladu. Samo je jedan konjanik sa konjem prešao po mladu – pripovjeda ova starica.
Baka Mara je ponosna na porodicu Gaćinović, koja je dala mnogo učenih i poznatih ljudi.
– Pop Jovan iz naše porodice je bio najpismeniji Nevesinjac koji je za vrijeme ustanka protiv Turaka slao pisma knjazu Nikoli u Crnu Goru. Vladimir je bio poznati ljekar, koji je škole izučio u Beču, a potom liječio narod u Nevesinju i šire – objašnjava ona.
Starica se prisjeća kako je držala zdravice na slavljima, a govorila je i na sahranama.
Iako duboko u desetoj deceniji života i sad prati aktuelna dešavanja, a zbog mečeva Novaka Đokovića znala se ustajati i u toku noći.
– Žao mi je što sad nije najbolji – kaže tiho baka Mara. Na pitanje koji su glavni gradovi evropskih zemalja starica nepogrešivo nabraja jednu po jednu zemlju i njihove prestonice.
Priznaje da joj je sad najteže što je selo opustjelo.
– Ima nekoliko muških i ja među njima. To mi je sad ko pustinja, kad se sjetim koliko je čeljadi nekad bilo, a sad gledam s kim ću progovoriti – priča ova starica. Srećna je što joj potomci žive lagodnije od nje, što je posjećuju, a i sad je spremna da ih posavjetuje, ako će poslušati.
– Današnja omladina živi gospodski. Tašnu pod ruku, telefon u ruku i bez velikih obaveza. U moje vrijeme smo po čitav dan čuvali stoku, radili u polju, ali smo bili srećni i zadovoljni – kaže najstarija Nevesinjka.
Škola da se nazove po Labalu
U kuću Gaćinovića često je svraćao dobrotvor Mihajlo Labalo, a baka Mara smatra da bi se škola ili druga ustanova u Nevesinju trebala nositi njegovo ime.
