Golman Fudbalskog kluba „Partizan” iz Kostajnice Zoran Mijić (39), poznatiji po nadimku Mrmi, je heroj ovog gradića kao i rodne Kozarske Dubice.
Osim odličnih sportskih rezultata Mrmi je okićen brojnim i visokim priznanjima za poduhvate na sportskim terenima, ali i izvan njih. Spasio je osam mladih osoba koje su na sportskim terenima, u saobraćaju i drugdje doživjeli teške i po život opasne povrede.
Od smrti su ih djelile sekunde, ali su imali sreću da se u njihovoj blizini, brži, prisebniji i hrabriji od ostalih našao upravo poznati fudbalski golman. O svojim poduhvatima detaljno priča za Srpskainfo pokazujući brojne nagrade i priznanja sa svih meridijana, poruke i čestitke anonimnih i poznatih državnika, predstavnika vjerskih konfesija, udruženja i institucija.
Među njima su nagrada „Jelena Trikić za podvig godine“, Medalja zasluga za narod kojom ga je odlikovao predsjednik RS Milorad Dodik, zahvalnice Srpske pravoslavne crkve, Katoličke crkve te Islamske zajednice, prizanja gradova, sportskih organizacija, ukupno 18 priznanja krasi Zoranove vitrine.
Foto: Milan Pilipović/RAS Srbija
Zoran je dobio najviša priznanja za svoje podvige.
Ovaj sportista kaže da je posebno srećan što je pronio ime rodnog mjesta, Kozare i Potkozarja i da održava kontakte sa osobama čije je živote obilježio. Najveće bogatstvo, kaže, za njega su prijateljstva iskovana u dramatičnim trenucima.
Sve je počelo 1996. godine, kada je na utakmici banjalučkog BSK-a i dubičkog „Borca” fudbaler protivničkog tima, nakon žestokog duela, ostao nepomičan na terenu. Dok su se ostali uspaničili, Mrmi je pritrčao u pomoć, uspio da spasi mladog fudbalera. Ista situacija ponovila se još dva puta ali na drugim mjestima. Prije tri godine je na identičan način spasio i igrača iz Prijedora. Svaki slučaj je zasebna i dramatična priča.
Sa saigračima iz „Borca”, Borislavom Dalićem i Predragom Pralicom, spasio je mladića nakon saobraćajne nesreće, blizu Kozarske Dubice. Primjetio je kacigu pored puta. Zaustavio se predosjećajući tuđu nevolju.
– U šiblju smo pronašli motor i teško povređenog mladića. Pozvali smo policiju i hitnu pomoć, a prethodno smo ga iznjeli na cestu. Poslije 35 dana kome, preživio je – kaže Mrmi. Pamti i 2007. godinu kada je od smrti oteo devojčicu koju je, dok je vozila bicikl, udario automobil.
Foto: Milan Pilipović/RAS Srbija
Mijic je još uvijek pouzdan golman.
– Čuo sam prasak i istrčao iz kuće. Djevojčica je ležala na asfaltu pored polomljenog bicikla. Tekla je krv, a ona se gušila. Znao sam šta treba učiniti i uspio sam da joj pomognem – sjeća se Mrmi svakog događaja i svakog trenutka. Posljednji slučaj desio se 5. januara 2017. godine, kada je Mrmi spasio petogodišnju djevojčicu iz Bužima koja je zalutala na velikoj hladnoći, te dospjela do Une.
– Kada sam otišao njenoj kući i doveo dijete u pratnji policije, to je bilo veliko slavlje i neopsivo veselje – ispričao je Mijić opisujući ljudske drame koje ga stalno opsjedaju.
Prilikom putovanja u Mostar, na dodjelu „Večernjakovog pečata” on je u mjestu Šujica kod Tomislavgrada spasio djevojku teško povređenu u saobraćajnoj nesreći. Posljednji slučaj desio se uoči prošle Nove godine. Mijić je otišao do prodavnice i, izlazeći, čuo strahovitu škripu guma na asfaltu.
– Vozilo je udarilo u kuću pored puta pa u banderu koju je porušilo. Aktivirali su se vazdušni jastuci i buknuo plamen. Vozač u šoku, vezan počeo je da gori. Uletio sam u buktinju bez okljevanja i zajedno sa još nekoliko ljudi spasio nesrećnika koji se poslije oporavio – ispričao nam je golman kostajničkog FK „Partizan”.
Nezaposlen
Zoran Mijić Mrmi ima suprugu i troje djece. Godinama je nezaposlen, a ni njegova hrabrost, ispostavilo se, nije naročita preporuka za radno mjesto. Po zanimanju je bravar sa petogodišnjim radnim iskustvom, a nekoliko godina radio je u sportskim strukturama. Odavno nema posla a htio bi da radi ne birajući djelatnost niti preduzeće.
– Godinama tražim posao, ali ne vrijedi. Imao saam ponuda iz drugih mjesta, iz Bijeljine, Banjaluke i drugih krajeva ali ne mogu daleko odavde zbog porodice. Moja neostvarena želja je da se zaposlim u Kozarskoj Dubici, Kostajnici gdje je zaposlena moja supruga ili okolini – rekao je Mrmi, heroj među stativama.
