Sve u životu što donosi rezultat, radi se sa ponosom! Mi smo Republiku Srpsku stvarali sa ponosom i svjesni smo da je ona naše najvrednije životno djelo, navodi se u tekstu Branislava Okuke za Čast otadžbine koji prenosimo u cjelosti:

U tim bremenitim vremenima nismo ni pomišljali da odustanemo. Da li znate zašto ljudi odustaju u životu? Zato što ne osjećaju ponos u onome što rade i zato što su sebični, jer misle da se uvijek radi o njima i da su oni epicentar svega. Ko smatra da je ponosno pobjeći sa ognjišta i bezbrižno igrati fudbal ima problem sam sa sobom.

Kada smo 1992. godine krenuli u odbrambeno-otadžbinsku borbu nismo imali ni približnu količinu definisanih stvari u državi, koje imamo danas, zato moramo da je volimo i poštujemo. Pošli smo u bitku za svoja ognjišta, bitku u kojoj je pobjeda bila neminovna jer smo branili svetinju. Mudrost, hrabrost, uz malo sreće, s Božijom pomoći su odlike koje su krasile one kojima dugujemo sve. Ne postoji materijalno bogatstvo ili bilo šta drugo čime se može platiti kap krvi koja je prosuta za otadžbinu ili jedna rana i dan provedena u kazamatima koji su napravljni za Srbe daleko od prava i pravde. Za neupućene neko ko je prolio sedam litara krvi u odbrambeno otadžbinskom ratu, a Lukač nije jedini, je za svako poštavnje. I ta krv nije prolivana na jednom mjestu i u jednom trenutku.

Svjestan sam da izjava gospodina “Tip 500” ponižava sve istinske, časne patriote koji znaju šta je sloboda. Bez obzira što je u jednom trenutku sabornosti donesena odluka o amnestiji dezertera, moramo imati svijesti da dezerteri ne bi smjeli učestvovati u društveno političkom životu.

Zamislite kako bole zapaljene svijeće na grobovima junaka, ovih i ovakvih licemjera. Pogotovo kada primaju naredbe od onih koji su bili u stanju da uskrate kiseonik novorođenim banjalučkim bebama i posiju osiromašeni uranijum po srpskim zemljama.

Mnogo puta su nas potcjenjivali ili brisali sa brojnog stanja, ali i danas uprkos svemu postojimo i postojaćemo na vijek vijekova jer je Republika Srpska iznad svega, navodi Okuka u tekstu za Čast otadžbine.