Kakva država, takva i diplomatija. Tako bi se ukratko moglo opisati stanje u diplomatsko-konzularnoj mreži BiH, u kojoj svako radi šta hoće. Samovolja ambasadora, i to uglavnom bošnjačkih postala je gotovo svakodnevna vijest koja puni novinske stupce i koja samo na tome i ostane.
Kazne za slikanje sa ratnim zastavama tzv. Armije BiH, otvaranje pošte šefa države, lobiranje za uvođenje „bosanskog jezika“ u zemljama u kojima predstavljaju BiH ili nazivanje svjetske sile Rusije „zloćudnom“ – u diplomatskoj praksi BiH nisu zabilježene.
Razlog za to možda treba tražiti u činjenici da oni koji imenuju ambasadore, na te pozicije postavlju samo svoje poslušnike.
Međutim, kada se uzme u obzir sadašnji omjer snaga u Predsjedništvu BiH, čini se da je u toj diplomatskoj ukrštenici najviše profitirao bošnjački član Bakir Izetbegović koji je u ključne svjetske destinacije instalirao pojedince koji su u ratnim vremenima vjerno služili njegovom ocu Aliji.
Zato danas i imamo situaciju da se Republika Srpska u većem dijelu svijeta doživljava kao „genocidna tvorevina“, da se istina o ratu u BiH posmatra kroz prizmu bošnjačke i da se BiH pokušava prikazati kao moguća, jedinstvena država.
Sadašnja diplomatska mreža BiH takva je kakva je. Novim naraštajima u Predsjedništvu BiH ostaje da je poprave. U suprotnom, umjesto BiH, ovdašnju diplomatiju bi slobodno mogli da preimenujemo u – bošnjačku!
