Priča za primjer iz Oštre Luke. Govori o mladiću (19) koji je napustio rodni Beograd, da bi živio sa djedom u Koprivni.
Nikola je od djetinjstva raspuste provodio sa djedom na selu. Prije pet mjeseci odlučio je da to bude, njegovo stalno prebivalište.
Nikola Čolaković kaže da je izvadio i ličnu kartu i uvjerenje o državljanstvu u Oštroj Luci.
Zbog ovog je najsrećniji djed Zdravko. Јovanjdan je sada kod njega dvostruko slavlje, jer mu je unuk doselio baš na krsnu slavu. Iako ima još petoro unučadi, bilo je i suvišno pitati ko mu je miljenik.
– Samo se poželiti može tako nešto. Ne znam čovjeka koji ne bi poželio tako nešto da doživi – ističe djed.
Elektrotehničar za dijagnostiku na vozilima, za sada se bavi samo poljoprivredom. Od povratka na majčino rodno ognjište, djedova je desna ruka.
Zdravko priča da ga unuk sluša i pomaže u svim poslovima. Povremeno ode i u grad.
– Radi ovdje ko kad sam ja kod kuće, mogu otići svugdje – ponosan je djed na unuka.
Nikola kaže da će tražiti zaposlenje, ali u svakom slučaju ostaje na selu i baviće se poljoprivredom.
– Ne bih baš da odem iz sela. Volim selo, sviđa mi se mnogo – kaže mladić.
Nikola je rijedak primjer mladog čovjeka koji je gradski život zamijenio seoskim. Voli da živi na selu, ali ljubav prema djedu bila presudna.
