Ideja za obilježavanje zajedničkih praznika, bar u Bosni i Hercegovini, ne nedostaje. Ali, iz tog pregršta „simboličnih“ datuma, teško da se mogu probrati i tri „poštena“ koja bi bila prihvatljiva za sva tri naroda u BiH. Razlog za to treba tražiti u činjenici da su i ti datumi (kao što je uostalom i sve u BiH) obojeni političkom i nacionalnom ostrašćenošću.
Ono što je sigurno jeste da „dan genocida“ u Srebrenici, kao i dan nezavisnosti i državnosti, ili preciznije 1. mart i 25. novembar, nikada neće biti prihvatljivi za Srbe u BiH, a poslednjih godina sve manje su „simpatični“ i Hrvatima.
Međutim, upravo na tim „simboličnim“ datumima insistiraju bošnjački politički predstavnici, koji se, usput rečeno, najviše kunu u zajedničku državu.
Ali, kada se zajednička država gradi po mjeri samo jednih, jasno je da će njeni temelji kad-tad da puknu.
I, baš, kako se ti temelji u državi svakim danom sve više urušavaju, tako se i gasi šansa da se u BiH uspostavi kalendar zajedničkih praznika, koji će biti po mjeri i Srba i Hrvata i Bošnjaka, ali i onih koji se godinama svrstavaju u kategoriju „ostalih“.
Jer, građenje mita o tome kako je zajednička država ona u kojoj jedan narod treba da dominira nad druga dva može završiti samo na mitu.
Nikako to ne može biti država, a pogotovo ne može biti – zajednička.
