Ivan Karadžić, Danac srpskog porijekla, jedan je od prvih spasilaca koji su ugledali “nasmijana lica” dječaka koji su proveli 10 dana u pećini na Tajlandu i za koje niko do tog momenta nije znao ni gdje su, ni da li su živi. I pored svoje velike hrabrosti i uspjeha, Karadžić je skromno izjavio za Blic da se u svoje lično, ali i u ime svog tima, zahvaljuje na ogromnoj podršci koju im ljudi širom svijeta pružaju, ali da je ipak najbitnije “dovesti djecu kući”.

Iako nije rođen u Srbiji, Karadžić kaže da ju je nekoliko puta posjetio.

– Rođen sam u Danskoj, ali je moj otac rođen u Srbiji i svaki put kad mi obaveze dozvoljavaju rado je posetim – rekao je Karadžić za Blic.

Karadžić je novinarima ispričao i da je u Srbiji provodio i po mjesec, dva, a da ga je za Tajland vezala ljepota zemlje i ljubav. Skromni Danac srpskog porekla u gradu Ban Ko Tao na Tajlandu živi i radi već 11 godina, a od 2006. godine ima i svoju ronilačku školu “Koh Tao Tec Divers” u kojoj je i instruktor.

Karadžić je potvrdio da je dio spasilačko-ronilačke ekipe koja se bori da izbavi zarobljene dječake i njihovog trenera iz pećine Tam Luang Nan Nong, kao i da je jedan od prvih koji je ugledao njihova “nasmijana lica”.

On je za “Skaj net” objasnio da većina ronilaca ima iskustva u spasavanju drugih ronilaca iz pećina, ali spasavanje djece je novo za većinu.

– Biće teško! Nemam iskustva u spasavanju djece iz pećina, mislim da niko nema – dodao je on.

Međutim, ronioci pričaju i da je napravljen značajan pomak u spasavanju mladih fudbalera, a Karadžić je optimista.

– Izvući ćemo ih odande – kaže, ali ipak ne želi da licitira sa tim kada bi to moglo da se dogodi, dodajući da je dobra vijest i da se nivo vode u pećini i dalje spušta.

Nakon saznanja da je dio spasilačkog tima, njegov Fejsbuk profil preplavilo je oduševljenje, ali nakon tragičnog gubitka heroja i njegovog kolege Saman Kunana, pristižu mu poruke da “vodi računa o sebi, kao i da se cijeli svijet moli za njega”.

– Veoma nas je rastužila vijest da je naš prijatelj i kolega preminuo. On je naš heroj i nikad nećemo zaboraviti njegovu žrtvu – dodao je Karadžić.

Plan spasavanja dječaka iz pećine radi se praktično na licu mjesta, odnosno, kako pričaju već prilično umorni ronioci, onda kada se vrati tim koji je posljednji zaronio, razmatraju se dalje mogućnosti i dogovaraju se dalje aktivnosti. Karadžić kaže da je to što svi oni rade veoma zahtjevno i da uspijeva da odspava po tri, četiri sata, a da ga potom čekaju novi izazovi na licu mjesta.

Oči iz cijelog svijeta uperene su u njih, podrška stiže sa svih strana, a nadređeni koji vode cijelu akciju spasavanja ocjenjuju da bi bilo dobro da se maksimalno iskoriste naredna tri dana jer se očekuje da će se potom nivo vode ponovo podići.

Osim toga, i mladi fudbaleri su u pećini Tam Luang Nang Non u pokrajini Čijang Raj već dvije nedjelje. Dečaci uzrasta od 11 do 16 godina i njihov trener (25) već su iznureni. Nestali su nakon što su otišli poslije treninga da vide pećinu, a pronađeni su devet dana kasnije zbijeni na malom, blatnjavom kamenu u poplavljenoj jami. Dječake su odmah snabdijeli hranom, a pošto je vrijeme monsunskih kiša, njihovo spasavanje je usporeno. Ali najbitnije je da su – živi.

Dječaci su u ručno napisanim porukama tražili svojim roditeljima određenu hranu, imali su posebnu poruku i za nastavnike u školi i roditelje, a oglasio se i sam trener.

Blic.rs