Podizanje spomenika učesniku udruženog zločinačkog poduhvata u Tomislavgradu može se svrstati u kategoriju usputnih, „by the way“ vijesti.
I zaista, teško da se u novinske nadnaslove mogu ugurati pridjevi tipa „skandalozan“, „šokantan“ ili „bizaran“ uz namjeru lokalnih hrvatskih vlasti da u navedenom gradiću podignu spomenik Franji „Krivoustom“, kako pokojnog Titovog generala inače često nazivaju brojni zlobnici.
Ako su Tuđmanovi politički sljedbenici mogli da trgove i ulice širom zapadne Hercegovine nazovu po ustaškim koljačima Miletu Budaku, Juri Francetiću ili Anti Vokiću, podizanje spomenika prvom hrvatskom predsjedniku u Tomislavgradu dođe mu, pa skoro, kao beznačajan incident. Nešto što se podrazumijeva.
Međutim, ono što bode oči jeste izostanak bilo kakve reakcije od dežurnih zaštitnika Bosne i „bosanstva“ na očiglednu provokaciju koja stiže iz Tomislavgrada. Zbog izgradnje spomenika Tuđmanu nisu dreknuli ni Denis Bećirović ni Denis Zvizdić. Abera nema od Bakira Izetbegovića ni od Sejfudina Tokića.
Oni koji kao opareni skaču na bilo kakav „antibosanski“ potez iz Republike Srpske ovog puta ostali su nijemi, gluvi i slijepi. Iako je, ponovimo, haškom presudom hrvatskoj šestorci Franjo Tuđman označen kao učesnik udruženog zločinačkog poduhvata prema BiH, posebno Bošnjacima.
Ali, zato su ti isti vrlo revnosni kad treba osuditi nazive pojedinih ulica, trgova i škola u RS. Kompleksi, mržnja ili nešto drugo?
