U zoru, 4. avgusta 1995. godine, Hrvatska je iz svog raspoloživog artiljerijskog oružja otvorila vatru na Srbe u Republici Srpskoj Krajini. Sa gotovo 140.000 vojnika, 350 tenkova i 30 aviona Hrvati su započeli vojno-policijsku akciju “Oluja”, etničko čišćenje Banije, Korduna, Like i sjeverne Dalmacije. 250.000 Srba praktično za dan, prognano je iz Hrvatske. Na evidenciji Veritasa nalaze se imena 1.861 poginulog i nestalog Srbina iz ove akcije.
Tih dana 1995. godine, narod je krenuo u zbjeg, putem bez povratka. Ni nakon 23 godine, bol i tuga ne jenjavaju. Za predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske, Nedeljka Čubrilovića, “Oluja” predstavlja jedan od najvećih zločina na prostoru bivše Јugoslavije za koji niko nije odgovarao.
– Iako je riječ o najmasovnijem etničkom čišćenju na ovim prostorima, progonu više od 250.000 Srba i spaljivanju njihovih kuća, ubistvu hiljada vojnika i civila u povlačenju i bombardovanju izbjegličkih kolona niko iz hrvatskog vojnog i političkog vrha nije odgovarao za ovaj zločin, što je poraz međunarodnog prava i pravde – smatra Čubrilović.
Godišnjica “Oluje” za Srbe je jeziva, naglašava predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i dodaje da Srbija nikada neće dozvoliti da taj zločin bude zaboravljen, kao i da nije srećna što za taj zločin hrvatski oficiri dobijaju odlikovanja.
– Možemo da uradimo da krajiški Srbi imaju ista prava kao i svi drugi Srbi, a još možemo da se borimo, da pozivamo hrvatsko rukovodstvo uvijek da nešto učini za one koji su ostali da žive na svojim ognjištima, iako sam veliki skeptik po tom pitanju – kaže Vučić.
Za ove zločine Haški tribunal je u prvostepenoj presudi osudio hrvatske generale Antu Gotovinu na 24 godina zatvora i Mladena Markača na 18, ali su u drugostepenom presudom oslobođeni krivice po svim tačkama optužnice, mada zločini u prvostepenoj presudi nisu negirani.
