Kada primitivan čovjek u raspravi ostane bez riječi, obično počne da galami. Kada primitivan političar ne zna kuda bi sa karijerom, počinje da vrijeđa, prijeti, da privlači pažnju na sebe. Ali, kada intelektualac sebi dozvoli jezik mržnje i generalizovanje, postaje budala. Opasna budala.
Nažalost, sve tri ove kategorije pljuvača imamo na javnoj sceni BiH, među svim narodima, ali ih je po broju najviše u Sarajevu. Glavni grad BiH, umjesto da bude magnet koji spriječava popucale dijelove BiH da se razlete, postalo je sila koja ih tjera u suprotonom smjeru. Jer, ko bi živio u zemlji odakle te tjeraju?
Možda bismo donekle mogli da razumijemo uvrede na račun političara u Republici Srpskoj, budući da ni oni ne ostaju dužni kolegama u Sarajevu. Ali, nikada nećemo prihvatiti jezik mržnje, uvreda i prijetnji cijelom srpskom narodu i cijeloj Republici kao nešto što je u politici normalno, a upravo takve izjave se nižu jedna za drugom.
Kada bošnjački intelektualci kažu da su Srbi “đikani” i “genetski četnici”, da imaju “primitivan mentalitet”, kada bivši bošnjački genarali pozivaju na naoružavanje omladine, kada bošnjački političar kaže da je Srpska “genocidna tvorevina” koja mora nestati, pa još kada poglavar Islamske zajednice Srbe pogrdno nazove vlasima – gospodo, to nije obračun sa Miloradom Dodikom. To je pljuvanje po svim Srbima, pravoslavcima, to je krivično djelo prema svim zakonima u BiH, to je posao za tužioce koji oni očito ne žele da rade.
