Ne možete nazvati politizacijom i cinizmom nešto za šta su glasali poslanici svih srpskih partija u Narodnoj skupštini Republike Srpske, pa marak to bilo i odbacivanje Izvještaja Komisije za Srebrenicu. To nisu samo „Dodikovi poslanici“, kako neki vole da kažu, već ljudi izabrani od građana Srpske ispred DNS, SP, SDS, PDP, NDP i ostalih stranaka.
Upravo to su uradili OHR, OEBS i Ambasada SAD u BiH nakon posebne sjednice Narodne skupštine RS o Srebrenici. Od onih koji pozivaju na poštovanje volje građana doživjeli smo da negiraju volju svih građana koji izlaze na izbore, oličenu u parlamentu.
Odbacujući Izvještaj Komisije za Srebrenicu iz 2004. Narodna skupština nije odbacila sve ono što je ta komisija napisala, pa samim tim ni strašan zločin nad srebreničkim Bošnjacima koji, ako već hoćete, nigdje u tom dokumentu nije nazvan genocidom. Kako glasi jedan od zaključaka, sve ono što se pokazalo kao činjenica u tom izvještaju ostaće i u novom, s tim što bi buduća komisija za Srebrenicu trebalo da popiše i spska stratišta.
U čemu je onda problem? Problem bi mogao nastati ako neki novi istražioci otkriju konstrukcije, laži i manipulacije o ratnim događajima u Srebrenici. Pošto su u ovoj priči brojevi očigledno najvažniji, problem za neke bi mogao biti i ako se pokaže da je broj stradalih Srba u i oko Srebrenica približan broju ubijenih Bošnjaka.
Nikom nije cilj da jednim zločinom opravda drugi, ali jeste cilj da se popišu svačiji zločini. Ako to nekom ne odgovara neka kaže otvoreno, umjesto što se krije iza saopštenja.
