Greška Zahara Prilepina je što je u BiH pokušao da uđe legalno, preko graničnog prelaza.
Od vojnika i pisca njegovog ranga očekivalo se da bude mudriji, da se lijepo prošvercuje preko brda i dolina, baš kao i desetine hiljada migranata koji su se odjednom pojavili u BiH, a da niko ne zna kako.
Potom je mogao da zatraži azil, a dok ga nadležne službe odbiju, prođe i Kočićev zbor i izbori.
Poslije toga više niko ne bi znao ni ko je on, baš kao što ni sada polovina onih koji ga brane nemaju pojma šta je taj čovjek napisao.
Međutim, postoji jedna jako prosta formula koja se primila u narodu, a koja je toliko politički opasna za Savez za pobjede, koliko je politički korisna za Milorada Dodika: Prilepin je brat Rus, pošao je u Banjaluku, u Republiku Srpsku, a to mu je zabranio Alijin ratni tjelohranitelj Osman Mehmedagić, dok „probosanski“ ministar Dragan Mektić o tome nije znao ništa.
Ili je, ne daj bože, svojeručno potpisao spisak nepoželjnih Rusa u BiH.
To što je Prilepin ilegalno ratovao u Ukrajini, to što su njegovo ime na spisak sumnjivih likova stavile svjetske, a ne bosanske bezbjednosne službe, i to što je Granična policija BiH do sada zabranila ulaz u zemlju desetinama ljudi poput njega – činjenice su koje ne mogu da dopru do prosječnog Srbina u Srpskoj. Jer, Rus je Rus.
Naši političari su suviše nevažni da bi uticali na američko – ruski globalni sukob, ali su dovoljno odrasli da iz tog sukoba izvuko korist ili štetu.
Zamuckivanje srpskih kadrova u Savjetu ministara BiH pokazuje da su potpuno izgubljeni u ovom slučaju.
