Njemački đaci su fokusiraniji i opušteniji, nemaju dnevnik i javne ocjene, niko od njih nije „najbolji đak“ sa maksimalnim prosjekom, srednja ocjena je prihvatljiva čak i kada znaju da su briljirali.
Imaju politiku kao predmet, tehničko i religija su obavezni, a u školi ne koriste mobilni telefon, priča za „Blic“ Lara Novak (16) iz Niša, učenica drugog razreda gimnazije „Svetozar Marković“.
Lara je provela mjesec dana u Štutgartu kao stipendista Udruženja Nijemaca “Gerhard” iz Sombora. Puna utisaka i razmišljanja šta je to bolje u njihovom sistemu, ili u našem u odnosu na njihov, ova talentovana učenica objašnjava da postoje stvari koje joj se dopadaju kao što je fokusiranje na suštinu, vrijednosti koje dijele, kao i to što oni bukvalno ne uče za ocjenu, već za sebe, piše Blic.
– Bili su zapanjeni što su nama ocjene javne, oni nemaju dnevnik u kome pišu sve ocjene, već profesori ima svoje sveske gdje bilježe ocjene iz svojih predmeta, koje ne saopštavaju javno. Imaju predmete, tipa politika, gdje uče o Evropskoj uniji, i slično, tehničko je obavezan predmet, mislim da mogu da biraju između latinskog i tehničkog, a religiju takođe imaju kao obavezni predmet. Na fizičkom rade gimnastiku i odvojeni su dječaci i djevojčice, tako profesorka predaje djevojčicama, a profesor dječacima – prepričava Lara svoje utiske.
Udžbenike dobijaju u školi, a sveske nemaju
Prema Larinim riječima, njemačkim učenicima knjige daje škola. One su pečatirane i u njima piše ko ih je sve koristio. Izgledaju kao nove, a po završetku godine se vraćaju.
– Nemaju sveske, već im svaki profesor odštampa list sa časa šta je to najvažnije i to im je sasvim dovoljno. Rijetko kada se dešava da imaju obiman domaći, idu u školu samo prijepodne, nemaju smjene kao mi – nastavlja ova sagovornica.
Atmosfera u njemačkoj školi je relaksirana, nema tenzije, učenici se ne raspravljaju sa profesorima i međusobno se uvažavaju, ali poštovanje starijih se podrazumijeva.
Lara objašnjava da se sve razlike o kojima priča odnose na školu koju je pohađala, te se nadovezuje da se časovi geografije prilično razlikuju od naših jer se oni ne rade sa kartama, dok se o korišćenju mobilnog telefona u školi ni ne pomišlja.
– Nemaju tipičan čas geografije, nego uče promjene, ozonski omotač, efekat staklene bašte, nemaju karte.. Telefoni ni na času, ni u školi nisu dozvoljeni, kada uđemo u školu telefon ne smije više da bude vidljiv. Ocjene su im od 1 do 6, jedinica je najbolja, a šestica najgora. Jedinicu praktično niko nema, to imaju samo oni koji su talentovani iz nekog predmeta, tako da se većina zadovoljava trojkom ili četvorkom, u najboljem slučaju imaju dvojku, i ne postoji učenik sa prosjekom 1, 00. Kod nas se to shvata kao lični poraz, kod njih ne. Sve je po zasluzi i argumentovano, kada sam ih pitala kada nešto dobro urade a dobiju trojku , oni bi odgovarali da nije poenta u ocjeni i da je trojka sasvim prihvatljiva, objašnjava Lara.
Lara obožava jezike i u želji da nadogradi svoje znanje redovno prati razmjene, tako je i otputovala u Štutgart. Nijemci su je lijepo prihvatili, uspostavila je odličnu komunikaciju, a na pitanje da li bi ponovo boravila tamo, odgovorila je potvrdno.
-Mene nisu ocjenjivali ali sam bila aktivna na časovima, najviše sam se uključivala kada je hemija u pitanju, ali i engleski. Dosta su bili zainteresovani za Srbiju, ali i za sve ono što ja mogu, kada sam pokazala da sviram klavir, da dobro znam hemiju, engleski, da pjevam, bili su oduševljeni. Kada sam došla svi su me pozdravili, i čim su čuli da pričam koliko toliko tačan njemački, poželjeli su da ostvare sa mnom komunikaciju, da vide koja su moja interesovanja. Imala sam četiri drugarice, Njemice, koje su me vodile kroz grad, u muzej, tražili su da im sviram klavir.. U početku profesori nisu bili toliko zainteresovani za mene, svako me je pozdravio, ali kada su vidjeli da sam zainteresovana za predmete onda su bili otvoreniji – priča Lara.
Na pitanje šta bi njima poželjela, mlada Nišlijka kaže da bi bilo dobro da idu u školu po smjenama, dok bi od njih voljela da preuzme sažeto gradivo i fokus na ono što je najvažnije.
