Od kada sam prije nekoliko mjeseci ušao u politiku u kapacitetu potpredsednik DNSa, a posebno od kada sam odlučio da se kandidujem za poslanika u Narodnoj Skupštini ne prođe dan da me neko od mojih poznanika, saradnika, prijatelja pa čak i članova porodice ne upita –„što ti je to trebalo“?
Nabrajaju onda kako sam uspješan u poslu kojim se bavim, napominju da sam profesor na fakultetu, kažu mogao si lijepo i dobro da živiš i bez te politike. A ja ih podsjetim koliko puta su mi baš oni skrenuli pažnju kako je neko bez potrebnih znanja, kvalifikacije ili sa sumnjivim ugledom dobio neku javnu funkciju.
Podsjetim ih i na njihove priče o odlasku mladih jer tamo negdje daleko sve zavisi samo od toga koliko znaš i koliko radiš. I onda ja njih pitam šta namjeravaju da urade povodom toga. Mogu da biraju da budu posmatrači ili učesnici.
Ja nikada nisam htio da budem posmatrač, uvijek sam želio da budem akter. Tako je i ovaj put. Uvjeren sam da kao društvo možemo bolje. Znam da to naši ljudi zaslužuju. Da bi u tome uspjeli potrebne su nam promjene koje u centar svega što radimo stavljaju interes čovjeka. A to bez politike ne može ni u društvima koja su na većem stepenu razvoja.
Za početak neophodno je da svi koji donose odluke uspostave sistem komunikacije sa građanima. To je moja obaveza i obaveza svih nas koji se bavimo i koji ćemo se baviti javnim poslom. Samo tako, kroz stvaranje mogućnost da narod aktivno učestvuje u procesima donošenja odluka koji su danas često nepristojno daleko od njih, mi istinski gradimo demokratiju i razvijamo naše društvo.
Nakon ovakvog odgovora često čujem pitanje – „a zašto u DNS“. Odgovaram jednostavno. Zato što vjerujem u demokratiju sa svom njenom nesavršenošću, zato što vjerujem u svoj narod i sve njegove potencijale, zato što vjerujem u saveze na bazi dogovora.
A te riječi definišu ne samo ime već i program moje političke organizacije. Ali i zato što je DNS jedina politička opcija koja je potpuno otvorena za ljude koji imaju znanje i koji su već postigli rezultate u svojim profesijama.
Dokaz je to što sam upravo ja i to bez bilo kakvih uslovljavanja dobio priliku da predstavim svoj plan za bolji život. Plan koji podrazumjeva započinjanje novog investicionog ciklusa koji treba da pokrene našu privredu i stavi u funkciju sve resurse koje smo zapostavili.
Imamo snage da udvostručimo kapacitete za proizvodnju električne energije. Ako stavimo u funkciju te potencijale postajemo regionalni energetski div, sposoban da na realnim osnovama poveća plate i penzije.
Preko 45% obradivog zemljišta danas se ne obrađuje, to je nedopustivo. Uz razvoj sistema navodnjavanja i pomoć agreoekonoma umjesto uvoznika prehrambenih proizvoda možemo da postanemo izvoznik zdrave hrane. To će porodicama koje žive od poljoprivrede značajno povećati standard.
Rascjepkanu i za ozbiljnu tržišnu utakmicu nedovoljno spremnu drvno prerađivačku industriju moramo modernizovati i ukrupniti. Tako možemo nastaviti da podižemo standard našim ljudima.
Građevinsku industriju usporavaju spore procedure. Od livada do građevinske dozvole prođe i 580 dana. Moramo to da mjenjamo.
Administracija ne smije da bude kočničar već se mora transformisati u servis građana i privrede. Samo rušenjem nekih administrativnih barijera i uvođenjem elektronskih građevinskih dozvola mi možemo da od građevine napravimo motor ubrzanog razvoja.
Jasan plan razvoja turizma je još jedna šansa baš kao i novi pristup preduzetništvu i samozapošljavanju. Ovakav razvojni plan će stvoriti uslove za kreiranje novog zdravstvenog sistema u kome je pacijent u središtu uz jasnu strategiju ulaganja u specijalizacije ljekara i podizanje standarda svih zdravstvenih radnika, modernizaciju obrazovnog sistema kako u smislu predmeta tako i u smislu metoda učenja i upotrebe novih tehnologija, adekvatno vrednovanje rada naše policije.
Moguće je da sve ovo uradimo, potrebno nam je znanje i projekti koji će privući investitore. Znanje imamo, a poslovni odnosi koje sam gradio mi omogućavaju da razgovaram sa ozbiljnim investitorima i njihovim predstavnicima.
Nakon ovoga odmah uslijedi konstatacija ili pitanje – „Ti čim sve ovo pričaš hoćeš da budeš premijer“.
Ja jesam ambiciozan čovjek , ali ne trčim za funkcijama. I ako mlad već sam ih imao. Ja samo želim da svoje znanje i kontakte stavim u funkciju boljeg života. To je obaveza svih nas koji živimo na ovim prostorima.
Nudim dogovor narodu u Srpskoj , ali i u Bosni i Hercegovini i čitavom regionu, dogovor koji se zasniva na obavezi da našim ljudima stvorimo uslove za bolji život.
Uvjeren sam da je došlo vrijeme za taj dogovor. Vrijeme u kom ćemo prestati da tražimo od naših ljudi da se žrtvuju za Srpsku već ćemo postaviti pitanje šta Srpska može da uradi za svakog našeg čovjeka.
Moji sagovornici se najčešće zamisle nakon ovoga. I vi razmislite. Jer samo od vas zavisi kako ćemo dalje. Odgovornost je obaveza koju su nam ostavili naši očevi koji su stvarali Srpsku. Samo odgovorni izbori su u politici, baš kao i u životu garancija napretka.
Upravo napredak i ekonomski jaka i stabilna Srpska jeste zadatak za novu generaciju političara.
