Fudbal Republike Srpske teško da će napraviti novi iskorak ka svojoj novoj afirmaciji bez “jedinstva akcije”, a gde toga nema neće biti ni “fudbalskog bratstva”.

Piše: Tomo MARIĆ

Mnogo toga ide baš u tom pravcu, a uz zrno dobre volje, iskrenog pripadanja fudbalu, bez sujete i ličnog interesa koji je postao dominantan, moglo bi da bude sasvim drugačije, u korist svih! Uostalom, zajedničkim snagama ljudi fudbala rođena je akcija “Dan fudbala Republike Srpske”, najprestižnija manifestacija u regionu, reprezentacija mladih Srpske otvorila je vrata Evrope, sa svojim znamenjima i na najprestižnijim turnirima ostvarivala sjajne rezultate. Tek treneri: Vinko Marinović, Slobodan Starčević, Darko Nestorović, Branimir Tulić… stekli su fudbalsko ime i prezime… Taj i takav princip je strast za stvaralaštvom i stalnim napretkom, što govore rezultati ostvareni u svim pominjanim oblastima fudbala.

Ovdašnja najpopularnija igra na planeti ima sjajnu prošlost, ispisivali su je Borac, Kozara, Rudar Prijedor, Leotar… zatim Radnik, Slavija, Modriča, Krupa, Sloga iz Doboja, brčansko Jedinstvo… potom pojedinci olimpijski pobednici Velimir Sombolac i Tomislav Knez, Milorad Bilbija, njegov sin Nemanja, Vladan Grujić, Darko Maletić, Branimir Bajić, omladinski šampioni sveta Srđan Babić, Mijat Gaćinović…

Problem je da nam, našim glupostima, izmiče sadašnjost, a onda je neizvesna i budućnost.

Zato je neophodno zajedništvo, podele nikad i nikog nisu usrećile.

Ako je fudbal Republike Srpske, u češće smutnom nego vedrom, a u kontinutitetu sumornom vremenu u kojem sve jeste i ništa nije, uspeo, kao malo ko na Balkanu, a možda i u Evropi, da za 26 godina ima samo tri predsednika: Branka Lazarevića, Milana Jelića i Milu Kovačevića, taj kontinuitet govori o zrelosti ljudi u fudbalu Republike Srpske.

Ali!

Ostalo je, na žalost, i ono prokletstvo “da nam glave mogu doći mangupi u našim redovima”. Ko su ti; pa oni koji se dodvoravaju Sarajevu, prave ustupke da bi sa reprezentacijom BiH putovali svetom, gledajući jedino i isključivo svoja posla, čak i vešto skrivajući krivične prijave koje imaju protiv njih. Kako su u fudbal oni stigli, niko živ ne zna?! Briga njih za Republiku Srpsku, oni su fudbalska vlast u Sarajevu!

Bog ih ne ubio, ne znaju, ili neće da znaju, da je bolje biti jak u fudbalskom narodu Republike Srpske nego slab i udvorica na vlasti u Sarajevu, ako toga ikada postanu svesni.

Sportski žurnal