Ljubav nije rad u kojem se od dvoje pravi jedan, već proces u toku kojeg osoba koja voli samo osvaja sebe preko te druge ličnosti, kažu psihoanalitičari. Par postoji samo ako te osobe i dalje postoje kao individue.

Kada se zaljubimo, “ja” uglavnom prerasta u “mi”.

Međutim, francuski psihoanalitičar Martin Tejak smatra da par može da postoji samo ako te dvije osobe i dalje postoje kao individue.

“U protivnom, tu nema sreće. Međutim, taj princip uglavnom nije razumljiv ljudima, jer zbog manjka samopoštovanja osjećaju strah da neće biti voljeni ako se do kraja ne predaju drugom. Zbog toga su u stanju da žrtvuju svu svoju slobodu, ličnost i navike, samo da ne bi ostali sami,” kaže Tejak.

I njegov kolega Žan-Pjer Vinter opominje da ljubav nije rad u kojem se od dvoje pravi jedan, već proces u toku kojeg osoba koja voli samo osvaja sebe preko te druge ličnosti.

“Čim dođemo u situaciju da sa nekim moramo da pregovaramo o nečemu, pravimo previše kompromisa koji nam ne prijaju, gubimo dio svoje slobode. Naučeni smo da voljeti znači imati prava nad partnerom i smatrati da je normalno da on ima prava nad nama”, kaže Vinter.

ATV