U aprilu 2017. Vrhovni sud Republike Srpske potvrdio je presudu od tri godine zatvora Snježani Balić-Petrešin iz Prnjavora zbog toga što je, zajedno sa još nekoliko sugrađana, dilovala marihunu i spid.

U septembru 2018. Sud BiH je nepravosnažno osudio Mensura Đakića na dvije godine zatvora zbog ratnog zločina nad srpskim civilnim stanovništvom. Đakić je, kao komandant brigade HVO, gledao kako njegov vojnik ubija tri ranjenika, a nije ga spriječio, niti ga je kasnije kaznio.

Naravno, svako krivično djelo je piča za sebe, ali su pomenuta dva uzeta isključivo za poređenje kako pravosuđe u BiH mjeri pravdu. Priznaćete, nije logično da više zatvora dobijete za dilanje nekoliko grama droge, bez smrtnog ishoda, nego za ratni zločin u kome su ubijena tri Srbina. Pa makar to bilo prije 26 godina.

Izgleda da je riječ Srbin, u kombinaciji sa ratnim zločinom, ključna u ovoj priči Suda BiH. Srbi su samo zločinci, Srbi nisu žrtve. Srpskim zločincima se sudi po strožijem Krivičnom zakonu BiH, a Bošnjacima i Hrvatima po blažem Krivičnom SFRJ. Srpskim zločincima se izriču maksimalne, a ostalima kazne čak ispod zakonskog minimuma.

U slučaju Đakića, minimum je bio pet godina, ali su mu sudije odrezale samo dvije. Stručnjaci tvrde da to jeste formalnopravno moguće, ali se pitaju gdje je tu moral, pravda i sudijska mudrost.

Čak i da zaboravimo sve dosadašnje političke i kritike porodica žrtava iz RS na rad pravosuđa BiH, nakon ovog slučaja ne postoji Srbin koga Sud BiH može ubijediti da radi nepristrasno.

Pustite zakone, govorimo o pravdi.

Srpskainfo