Učenici u Hvatskoj i dalje čitaju lektiru u kojoj su Srbi prikazani kao neprijatelji, pa i kada je riječ o djeci, jer se dječaci srpske nacionalnosti prikazuju kao siledžije i huligane.
“Moj tata spava sa anđelima, mali ratni dnevnik” – knjiga Stjepana Tomaša koja veliča ustaštvo i u kojoj ima svega, od pokliča “Za dom spremni” do “zaklinjanja” poglavniku Anti Paveliću – i dalje je obavezna lektira za učenike osnovnih škola u Hrvatskoj.
Tako ovaj roman, u kojem se širi mržnja i podsjeća na strašno vrijeme ustaškog režima na takav način da se on gotovo glorifikuje, opet izaziva bijes i nemoć svih onih koji smatraju da je krajnje vrijeme da se Hrvatska suprotstavi agresiji onih koji žele da rehabilituju NDH i ustaški režim.
A u samoj knjizi koja prati razmišljanje “djevojčice Cvjete Matković” iz Osijeka napisana je i rečenica da je sva treperila od unutrašnjeg uzbuđenja kada je čula kako Bobo ili Јure viče: Mi smo spremni, poglavniče. Aluziju na ustaške koljače Јuru i Bobana nije teško pročitati, a u rečenici “Svi su dečki na početku sastava napisali Kroacija i Za dom spremni”, serviran je ustaški pozdrav kao nešto normalno i prihvatljivo.
Tako hrvatski učenici i dalje čitaju lektiru u kojoj su Srbi prikazani kao neprijatelji, pa i kada je riječ o djeci, jer se dječaci srpske nacionalnosti prikazuju kao siledžije i huligane. “Od danas više ne smijemo na klizalište jer su se naši dečki potpukli sa jednim malim Srbinom, vršnjakom. Pojavio se odnekud i ne znam što se sve događalo prije tučnjave, ali znam da je mali odnekud izvukao nož skakavac, a naši dečki vješalice iz garderobe.”
I dok mali Srbin nosi nož, a hrvatski dječaci uzvraćaju vešalicama, u lektiri za sve hrvatske učenike piše i to kako svakodnevno srpska braća tuku mater, a knjiga ne bi bila knjiga da se u njoj ne spominje i Tompson i ne slave “Čavoglave”.
Zašto knjiga nije povučena, jer predstavlja obrazovnu sramotu, niko u Hrvatskoj ne objašnjava. Obrazovne institucije se pravdaju da će to uraditi sljedeće godine, ali niko do sada nije objasnio kako je uopšte moguće da takva knjiga dospije do učenika. Kako je moguće da se krupnim slovima učenicima servira “uvijek za dom spremni” i kako je moguće da se kreće u radikalnu reformu obrazovanja, a da se događaju takve stvari.
U čak četrdeset škola u Hrvatskoj poništeni su konkursi za direktore, jer prednost nisu imali kandidati koji su – branitelji. Zakon omogućava da upravnici škole postanu i osobe s minimalnim kvalifikacijama, a u više navrata do sada su veteranska udruženja pokazala ambiciju za “krojenje” nastavnih programa.
