Slike užasa koji je zadesio američku obalu uslijed silovitih naleta uragana “Florens” obišle su svijet. Posebno su bile jezive one iz Nju Berna, obalskog grada u Sjevernoj Karolini, koji je osijetio jedan od najvećih udara uragana. Iako je oslabio na nivo tropske oluje, ostake opasnost od bujica i poplava, a kako navode američki mediji, one bi mogle biti najveće u istoriji Severne Karoline.

Jedna od osoba koja se našla u epicentru monstrouzniih naleta uragana “Florens” jeste i Tanja Krneta, čija životna priča je sve samo nije obična, a počinje 1991. godine, piše Blic.rs.

https://www.facebook.com/photo.php?fbid=10217503813136933&set=a.2079695561706&type=3&theater

– Rat je počeo 1991. godine, i moja porodicu je morala da pobjegne iz Šibenika. Nakon toga smo živjeli u Kninu do 1995. godine. Kada su granate pale i mi izgubili sve. Kao izbjeglice smo živjeli u Aranđelovcu i Beogradu dvije godine. Bez mačeta i kučeta – kaže Tanja za “Blic” i dodaje da su poslije bega iz Knina, na nagovor njene majke, ona i sestra otišle u Grčku na šest mjeseci, ali da su se ipak vratile i priključile porodici koja je došla u Beograd.

Nakon toga, porodica Krneta je dijelila muku svih izbeglica, pa se selila od grada do grada. Aranđelovac, pa Crna Gora, gdje su se skrasili sve do kraja NATO bombardovanja, nakon kojeg su dobili dozvolu da se presele u Ameriku, gdje su imali veliku podršku crkve i lokalne zajednice u adaptaciji.

Nakon dobijanja zelenog kartona su mislili da su sve loše i strašno ostavili iza sebe, ali nisu ni bili svjesni činjenice da im se ponovo sprema katastrofa, samo ovaj put u vidu razorne prirodne katastofe, monstruma po imenu “Florens”.

Na pitanje kakvo je danas stanje u Nju Bernu, ona kaže da je situacija veoma loša.

https://www.facebook.com/tanja.krneta.7/posts/10217462868553344

–  Mnogo ljudi je izgubilo svoje domove. Grad je pod vodom, bilo je uragana i prije, ali nikad nije bilo ovako – kaže Tanja u razgovoru za “Blic”.

Vlasti u Nju Bernu su javile četiri dana prije udara uragana da stanovništvo mora da se evakuiše, nakon čega su otvorena skloništa.

– Otvorili su nam skloništa, ali problem je nastao kada su ljudi saznali da ne mogu da uđu unutra sa kućnim ljubimcima. Ovdje dosta ljudi ima ljubimce i nikako nisu željeli da ostave životinje na milost i nemilost uraganu. Puno ljudi je zato ostalo u svojim kućama. Mi smo takođe ostali, nema šanse da idem negdje bez mojih pasa.

Pitali smo Tanju da li su prethodi uragani bili isto ovako katastrofalni ili je ovaj bio posebno razoran?

– Mi smo došli u Ameriku 1999. godine, bilo je uragana, ali nikada nije bilo ovako. Nikada do sada nije bilo potrebe da se evakuišemo. Prema pričama, posljednji ovako gadan uragan je bio Hezel i to 1954. godine, ali čak ni tada nisu bile ovakve poplave. Problem je što je “Florens” bio mnogo spor i što je stajao na istom mjestu toliko dugo.

Prema njenim riječima spasilačke službe su bile fenomenalne, po cijeli dan i noć su spasavali ljude sa krovova. U tome su im pomogle i komšije koje imaju brodove.