U “medijskom timu” Vukote Govedarice vodi se mrtva trka ko će se više dodvoriti predsjedniku partije, na način ko će više i snažnije oklevetati njegovog protivkandidata na ovim izborima Željku Cvijanović.
Nemaju plan kako bi je Govedarica mogao pobijediti, jer za razliku koju Cvijanovićeva ostvaruje na terenu, ne postoji dovoljno dobar plan. Ako već ne mogu da je pobijede, bar će da je oblate, ne bi li se dodvorili šefu stranke, koji će to biti samo do 8. oktobra. U SDS-u se već zna i ko će stranku preuzeti odmah nakon izbora. Netrpeljivost unutar SDS-ovog “medijskog tima”, ma šta to značilo, traje od trenutka kada Govedraca preuzima stranku od Mladena Bosića.
“Ustašizacijom” porodice Željke Cvijanović SDS nije uspjela da pokvari izglede kandidatkinje SNSD-a, ali je zato nanijela ozbiljnu štetu Republici Srpskoj, spuštajući kriterije toliko nisko, da je postalo normalno da se u svakoj sledećoj kampanji prevrću grobovi, broje kosti, uzima DNK. Sve ono što birače uopšte ne zanima, a Republiku Srpsku uvodi u stanje fašizacije.
Od izvora iz samog SDS-a saznajemo da je plan kakav se sprovodi na Cvijanovićevoj napravljen za Nebojšu Radmanovića i Sredoju Novića, jer je SNSD do posljednjeg trenutka čuvao ime svog kandidata. Porodice ove dvojice funkcionera SNSD-a, takođe, meta su “marketinških magova” iz SDS-a, ne bi li se javnost u Republici Srpskoj nekako ubijedila kako je SNSD u stvari partija koja okuplja ni manje ni više nego ustaške potomke.
Za potrebe Vukotine kampanje, ako se ovo kampanjom može zvati, djed Željke Cvijanović, od putara sa skromnim životom i skromnom penzijom, koju je uživao do smrti u miru i slozi sa svojim komšijama, postaje monstrum koji kolje, ubija i zlostavlja svoje komšije. Tako je od kćeri srpskog junaka, što Cvijanovićeva jeste, kreirana laž o “ustaškoj unuci“. Tako je SDS od političke partije postao smetljište političkih gubitnika koje zna sve osim kako da njihov kandidat u normalnoj političkoj borbi, u fer kampanji, pobijedi.
Sama Cvijanovićeva je neki dan u Prijedoru dala precizan opis izbornog procesa kazavši da kampanju vode navijači, ali utkakmicu dobijaju igrači. Vukota Govedarica očito manjak navijača nadokađuje nedozvoljenim rekvizitima među ono malo ostrašćenih na tribinama. Zaboravio je da prije ili kasnije on mora na teren. Ako i ovoga puta nije smislio da pobjegne, kao 1994. ili 1999. godine.
