Bez obzira na rezultate izbora, u Republici Srpskoj hitno moraju da prestanu podjele u narodu koje su političari izjavama i ponašanjem nametnuli tokom kampanje, ali i prije nje. Oni koji su shvatili izbore kao borbu za život i smrt sada su na redu da načine korak unazad. Dodik ide u Predsjedništvo, Cvijanovićeva u Palatu RS, a poraženi moraju da uče na vlastitim greškama.

Probali su sve. Išli su na Dodika đonom, držali se parole „drž’te lopova“, potom su prešli na Ivanićevo ćutanje i tzv. pozitivnu kampanju. Nudili su i stara i nova lica, ali rezultat je isti. Izgubili su.

Jedini događaj koji je uzdrmao SNSD, ali samo u Banjaluci, bili su protesti „Pravde za Davida“. Ni taj događaj nije proizvela opozicija, ali da je iz njega izvukla poene – javna je tajna. Međutim, džaba im Banjaluka kada su se provukli tamo gdje su očekivali da budu superiorni – u Bijeljini i Doboju. Da li se Mićo Mićić i Obren Petrović nisu držali dogovora ili je i njima istekao politički rok trajanja? Brzo će se znati.

Opozicija još ne priznaje poraz. Kažu, mnogo je nevažećih listića, krađe glasova, pritisaka na glasače, ucjena, zapošljavanja. Sve je to moguće, ali takve priče slušamo poslije svakih izbora i ne sjećamo se da su išta suštinski promijenile. Pružite ruku i priznajte poraz.

Problem je što su samo rijetki opozicionari shvatili da se protiv jakog protivnika možeš nečemu nadati samo ako proliješ nekoliko buradi znoja i kada shvatiš da kampanja nije samo mjesec pred izbore.

Ostalima ostaje da se nadaju da će im dobar rezultat pasti s neba.

Srpskainfo