Pred Republikom Srpskom je istorijska odluka. Tačnije, ispisivanje novih stranica srpske istorije u rukama je dva, u ovom momentu isuviše neprijateljski nastrojena, politička bloka.
Ruku pomirenja prvi je pružio predsjednik RS i gotovo već siguran novi srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik.
Dodikova ponuda otprilike glasi: zakopati ratne sjekire, preći preko mučne podjele naroda koja se proteklih mjeseci i te kako nametnula i pokušati izgraditi srpsko jedinstvo u Sarajevu i u institucijama BiH.
S druge strane, Savez za pobjedu Dodikovu ispruženu ruku još uvijek ne prihvata, tvrdeći da su pokradeni na izborima i da, dok se to ne dokaže, neće prihvatiti već sada osvojene poslaničke pozicije.
Istina, takvu prijetnju iznosi samo jedno krilo tog saveza – PDP, dok SDS i NDP za sada mudro ćute.
A, razloge zašto, prije svega, u SDS ćute treba možda tražiti u činjenici da se u toj stranci već polako, ali sigurno, kristališe struja koja je spremna da Dodikovu ispruženu ruku i prihvati.
Jer, koliko god pokušavali da demantuju da takvih pregovora i dogovora sa Dodikom nema, činjenice i potezi iz predizbornog, ali i postizbornog vremena isuviše ih lako otkrivaju.
Razumljivo, problem je samo sada kako se džentlmenski opravdati pred svojim biračima koji su svoj glas na izborima dali upravo protiv Dodika.
Međutim, ako će se ta gorka pilula morati da proguta zbog sveopšteg interesa RS, onda im se, možda, može i oprostiti. Ali ako će u kolo sa Dodikom samo zarad ličnih interesa, onda je bolje da se u njega i ne hvataju.
