Olga Mršić, devedesetogodišnja Prijedeanka. nosilac je Partizanske spomenice i Dorac Narod nooslobodilač kog rata od samog početka ustanka Često se sjeti ratnih dana i svoga oca Vuka Reljića, partizanskog borca koji je poginuo na Sutjesci.
1 od 6
-I danas se sjećam da me je otac iz kuće izvukao kroz prozor i pobjegli smo na Kozaru 1941. godine. Odveo me je kad je čuo da je neprijatelj uhvatio moju učiteljicu, negdje kod Ivanjske. I od tog dana pa do kraja rata, bila sam borac 2. bataljona 1. Krajiške proleterske udarne brigade – priča Olga.
Zdravlje je, kaže, više ne služi. Dane provodi u postelji, a pomoć su joj kćerka i unuk, koji žive sa njom. Jedini izvor primanja im je Olgina penzija. Nju je obišao predsjednik prijedorskog SUBNOR-a Veljko Rodić i tom prilikom uručio Olgi paket sa prehrambenim namirnicama. Ovo je praksa SUBNOR-a, da se obiđu preostali učesnici rata, i da im se pomogne koliko mogućnosti dozvoljavaju.
– Olga je sa svojim ocem, braćom i ostalim borcima išla kud god je prošla 1. Krajiška brigada. Na sreću, ona je preživjela. Jedina je žena od preostala četiri nosioca Partizanske spomenice u Prijedoru – naveo je Rodić.
U posjeti baki Olgi bio je i predsjednik Udruženja penzionera Prijedor Slobodan Brdar, koji joj je uručio novčanu pomoć.
– Ključna stvar nije novčana pomoći i milošte koje se donose, već obilazak ovih ljude, jer ih više nema mnogo. To je naša praksa koju do današnjeg dana upražnjavamo – rekao je Brdar, koji je dodao da je valika čast posjetiti prvoborca i nosioca visokog partizanskog odlikovanja.
