I nije ovo ni prvi, ni peti, a slutim ni potonji put da se većinskom pravoslavnom stanovništvu stavlja do znanja da Bar, ili ovaj dio Crne Gore zloslutno podsjeća na neko „novo Kosovo“
–Iako se u Baru ljudi nekako po automatizmu (što je posebno interesantno) pozivaju na multikonfesionalni sklad, većina, makar ona trezvena, morala bi prihvatiti da ti odnosi nijesu više ni nalik skladnim. I ne treba da nas ni najmanje čudi što je nakon svih napada na crkvu na Rumiji, nakon blaćenja i izrugivanja Njegoša, raznih sitnih džeparoških poentiranja protiv Sprske Pravoslavne Crkve, došlo do toga da se jedan novopostavljeni natpis za ime ulice našao otkinut i bačen u dvorište pravoslavne crkve. Baš one ulice koja nosi ime po Barskom parohu u periodu od 1888. do 1911. godine – Vasa Vukotića. I nije ovo ni prvi, ni peti, a slutim ni potonji put da se većinskom pravoslavnom stanovništvu stavlja do znanja da Bar, ili ovaj dio Crne Gore zloslutno podsjeća na neko „novo Kosovo“, kažu u Pravoj Crnoj Gori.
Oni podsjećaju na gašenje novogodišnjih ukrasa na veče dočeka Nove godine po Julijanskom kalendaru, ove godine u Baru.
–Ne želimo ni da otvorimo temu socijalnih mreža na kojima se i sa pravih i sa lažnih profila sikće i poziva na linč protiv svega što je pravoslavno, u Baru i Crnoj Gori. Takvih primjera je bezbroj. Koliko god pravoslavni hrišćanski narod u Baru, onako bratski kako mu dolikuje, želio, ili bolje reći žudio za nekim prošlim vremenima, moramo sebe pogledati u oči, i reći da je potrebna korijenita promjena stava. Nikako, ni u najprenesenijem smislu ne bih pozvali na uzvraćanje istom mjerom. NIKAD! Jednostavno, mora doći do kristalizacije međuvjerskih odnosa, kako na institucionalnom, tako i na nivou pojedinca, sugrađana. Moramo se pogledati u oči i reći da bez međusobnog poštovanja nema zajedničkog života, poručuju u PCG.
Oni pojašnjavaju da je u Baru, a to bolje pamte starije generacije, većina držala manjinu kao malo vode na dlan.
–Danas, kao da ta manjina drži većinu za vrat! Pitamo se, najiskrenije i bez zrnca mržnje, sjećaju li se, ili bolje reći znaju li muslimani u Baru kako su se njihovi preci izjašnjavali po narodnosti, ne tako davno?! Znaju li da su se svi barski muslimani, a oni istaknuti i ponajviše, dičili Srpstvom, pisali pjesme i kleli se Kralju Nikoli?! To što su bili druge vjere nije im mazalo oči i mutilo pogled, da kao što se to danas sve više radi, siju nikad viđenu netrpeljivost prema onima koji su im najbliži i od kojih potiču. Puno fenomena iz prošlosti možemo okriviti za ovu situaciju. Možemo reći da je period od 1945. godine bio identitetski poguban za dosta ljudi, nekako ponajviše, baš u Crnoj Gori. Nijesu ni devedesete bile mnogo bolje, dodaju u PCG.
Po njihovim mišljenju novonastala bošnjačka nacija dodatno je zamutila i samim tim odvojila muslimane u Crnoj Gori upravo od od Crne Gore i od njih samih. Od onoga što su uvijek bili.
–I to ne samo u Baru nego i diljem Crne Gore. Sve su to pogrešni koraci koji sabrani daju naravno pogrešan smjer, stranputicu i zatranjivanje. Mogli bi, vrlo lako, ovu situaciju gledati i kontinentalno ili globalno. Tu se otvara more problema i tema i moglo bi se puno toga reći, ali to je posebna i za ovaj put prevelika tema. Ima još itekako puno fenomena koji su nas doveli do ovoga, ali tu je i fenomen zvani MI. Uzalud se šire ruke i čeka zagrljaj, kad neko te ruke drži u džepovima (a u džepovima ko zna što imaju). Ovo jeste individualni vandalizam i akt pojedinca. Ali ipak malo treba da se zamislimo. Jednostavno, previše se toga događa da bi smo se pretvarali da je sve u redu! Odavno već nijesmo prava Crna Gora. A prava Crna Gora je ona u kojoj svako ima mjesto za sebe, poručuju u PCG.
