Ratni ministar MUP-a Republike Srpske general Tomislav Kovač uputio je danas pismo povodom krsne slave MUP-a.

Pismo prenosimo u cijelosti:

Uvođenje krsne slave 1993. godine u jednu instituciju kao što je Ministarstvo unutrašnjih poslova koje je u ratu pored policijskih imala vojnu i kroz SDB posebnu političku težinu. Nije to bilo puko obilježavanje već uvođenje nove vrijednosti hrišcćanstva i Svetosavlja.

U vremenu kad je nestala jedna država Јugoslavija i kad su nas iz krnje Јugoslavije izostavili mimo našeg opredjeljenja i kad je nestao jedan društveno-politički sistem zasnovan na jednoumlju i negiranju osnovnih nacionalnih i vjerskih vrijednosti pred mene kao ministra MUP-a 1993. godine postavilo se pitanje u kom pravcu vrijednosno postaviti djelovanje srpskog MUP-a.

Imao sam mandat od predsjednika Karadžića da u drugoj fazi konsolidovanja MUP-a vratim sve bivše profesionalce što sam i u potpunosti, možda i preko mjere sproveo. Ali postavilo se osnovno pitanje pred kompletno rukovodstvo MUP-a kako dalje, šta nam je vodilja u stvaranju Republike Srpske? Šta je to diskreciono što samo pripadnici MUP-a u društvu imaju, što moramo čuvati nije više socijalni sistem i bratstvo i jedinstvo. Usaglasili smo da je to srpski narod i njegova hrišćanska vjera i Svetosavlje.

Mi smo svi jednostavno to osjećali i željeli smo da se kroz borbu otresemo bivših zabluda i konačno mi Srbi koji smo imali istorisku priliku da napravimo MUP po našoj pravoslavnoj i svetosavskoj vjeri, ne ustupamo našu državu i borbu kao sto su naši djedovi i očevi činili u prethodnim.

Uzimanje Daan Svetog ahangela Mihaila – Aranđelovdan za slavu bio nam je motiv sto je to slava Nemanjića i što Mihail vojvoda anđelske vojske koji je svojim djelovanjem spasio otpale od Boga koje je Lucifer povukao sa sobom.

Povodom slave uveli smo Nemanjićka obilježja u MUP-u i predsjednik Republike Radovan Karadžić odlikovao je veliki broj pripadnika MUP-a, a prve ordene Nemanjića dobili su Mićo Stanišić, Tomislav Kovač, Momo Mandić i Karišik Milenko.

Na današnji dan moramo se vratiti i prisjetiti za koje vrijednosti mnogi naši saborci dadoše živote ne kako nas danas predstavljaju, već kako smo to mi 1993. godine doživljaavli borbu za krst časni i slobodu.

SRNA/RTRS