Što je u BiH manje Deda Mraza to je i manje “Građanske Bosne i Hercegovine”
U Sarajevu su, uoči prošle Nove godine, osvanuli plakati u kojima se Bošnjaci opominju da„muslimani ne slave Novu godinu“ i da „ko oponaša jedan narod on njemu i pripada“. Takođe, štampani su i plakati na kojima je prikazano kako muhamedanac s fesom, a koji na rukavu nosi ratni grb BiH, pesnicom obara Deda Mraza
Oglasila se direktorica sarajevskih vrtića – prvo da idejom da deca u obdaništima dobijaju poklone od „Ded-Hidžre“, ali poteškoća bila u tome što je „Hidžra“ – preseljenje Muhameda iz Meke u Medinu – u 2018-oj pala 10. septembra, kada je započela 1440. godina po islamskom kalendaru. Zato je istupila sa novom inicijativom sa „Tetom Novom godinom“
Hidžred-dedo, kao muslimanska alternativa Deda Mrazu, nije samo simbol nastojanja da se ovaj popularni lik, u današnjoj BiH, diferencira u tri obličja: Božić Batu, Djed Božičnjaka i Ded Hidžru. To i ne bi bio takav problem – jer narodi, doista, imaju pravo na svoje specifične kulture. Problem je u tome što, već u sledećem koraku, po dosadašnjem iskustvu sa „sarajstanskom BiH“, vidimo kako bošnjački sadržaj biva jednostavno proglašen za „autentično bosanski“ – nakon čega se srpski ili hrvatski elementi bosanske tradicije nastoje nemilosrdno da se eliminišu
Piše: Slobodan ANTONIĆ
U Sandžačkim novinama pre neki dan objavljena je fotografija parole razapete preko ulice: „Ja sam musliman i ne slavim Novu godinu“ (ovde).
Kako se bliži Nova godina, može se očekivati obnavljanje nastojanja da se Bošnjaci odvoje od svojih srpskih komšija tako što bi se uverili da Nova godina i Deda Mraz nikako nisu u skladu s islamom i s muslimanskom tradicijom.
Tako je uoči prošle Nove godine, Klix.ba objavio da „Djed Mraz, kao ni Teta Nova Godina, neće posjetiti brojne vrtiće ove godine“ (ovde).
Citirana je direktorka dečijih vrtića Bihaća koja je rekla da „imamo dosta majki pod hidžabom i roditelja muslimana kojima vjera ne dozvoljava Djeda Mraza“ (isto). U članku se, takođe, čitalac podseća i na raniji pokušaj (2008.) tadašnje direktorke sarajevskih vrtića da, umesto „nepoželjnog“ Deda Mraza, „djecu posjeti (neutralna) Teta Nova godina“ (isto).
U Sarajevu su, uoči prošle Nove godine, osvanuli plakati u kojima se Bošnjaci opominju da „muslimani ne slave Novu godinu“ i da „ko oponaša jedan narod on njemu i pripada“ (ovde). Takođe, štampani su i plakati na kojima je prikazano kako muhamedanac s fesom, a koji na rukavu nosi ratni grb BiH, pesnicom obara Deda Mraza (ovde; v. ovde).
U pomenutom članku sa Klix.ba uz ostalo piše i da je „pred proslavu 2010. godine, Islamska zajednica u BiH objavila fetvu u kojoj stoji da Djed Mraz nije poznat i priznat u islamskoj tradiciji Bošnjaka i da se naročito bošnjačkoj djeci taj kršćanski simbol pokušava poturiti kao neutralan lik“ (isto).
Islamska zajednica u BiH je, nedelju dana posle objavljivanja ovog teksta, porekla da je „ikada izdala fetvu kojom je zabranjen Djed Mraz ili obilježavanje Nove godine, s obzirom da ta pitanja ne smatra vjerskim“ (ovde).
Međutim, na oficijelnom sajtu IZ u BH, pod datumom 24. decembar 2010, stoji ovo: „Veći broj muslimana postavio je pitanje Fetva-eminu u vezi islamskog stava o tzv. Djeda Mrazu (…). Fetva-emin dr. Enes Ljevaković želi ukazati na sljedeće: 1. Djeda Mraz je izravno povezan s kršćanskom tradicijom i zapravo samo je drugo ime za ličnost iz te tradicije poznatu kao `Sveti Nikola`. 2. Spomenuta svetkovina i njen simbol nisu element islamske tradicije Bošnjaka, već su nametnuti u vrijeme jednoumlja, i muslimani bi ih, kao simbole strane islamskom učenju i tradiciji, trebali ignorirati. 3. Pravo je svakog pojedinca da po vlastitoj savjesti (ne)prihvati spomenute simbole, ali uzvišeni Kur’an kaže: `Svaki je čovjek odgovoran za ono što je uradio` (El-Muddessir, 38), a Poslanik a.s. naglašava: `Svako od vas je čuvar/pastir i bit će odgovoran za ono što mu je povjereno`“ (ovde).
Dakle, nije fetva, već Fetva-emin. Ali, suština je ista: pravi musliman i njegova porodica ne smeju da imaju išta s Deda Mrazom.
No kako je Deda Mraz danas odveć popularan međ decom – jer, kako objasniti detetu da su njegovi drugovi dobili poklon za Novu godinu, a on ne? – pomenuta direktorica sarajevskih vrtića, pre ideje s „Tetom Novom godinom“, iznela je predlog da deca u obdaništima dobijaju poklone od „Ded-Hidžre“ (ovde).
Deda Hidžra? „Hidžra“ je preseljenje Muhameda iz Meke u Medinu, a 2018. godine hidžra je pala 10. septembra, kada je započela 1440. godina po islamskom kalendaru.
Međutim, neobična je ideja da „Hidžred-dedo“, umesto u septembru, dođe već početkom januara. Posebno misteriozno ostalo je i pitanje kako bi tačno taj „kontra-Mraz“ trebalo da izgleda.
Koristeći improvizovanost ideje o „Ded-Hidžri“, autori satiričnog sajta Vedri duh ovako su ga opisali (ovde): „Djed Hidžro će biti obučen u zeleno, a ne u crveno kao ona vlaščina Djed Mraz; umjesto na sanjkama, ko onaj agresor, Dedo Hidžro će se vozati na letećem ćilimu; umjesto jelena, ćilim Dede Hidžre će vući deve (kamile – S. A); umjesto odvratne sijede četničke brade s brkovima, u Hidžre će biti kahvena ili žuta brada, bez brkova; pošto gaza svuda, a da ne prlja nogavice, Dedo Hidžro će skratiti pantole dvadesetak santimetara“, itd. (slika ovde).
Savršeno oponašajući duh bošnjačkog unitarizma, autori ovu satiru završavaju rečenicom: „Djed Hidžro je građanska, Europska opcija i premda ima bošnjačko ime, on predstavlja sva tri naroda i sve tri vjere, i kao takav će ojačati jedinstvo Bosne jer će, zahvaljujući Dedi Hidžri i oni Srbi i Hrvati koji dosada to nisu, konačno Bosnu početi osjećati kao svoju jedinu domovinu“ (isto).
Hidžred-dedo, kao muslimanska alternativa Deda Mrazu, nije tako postao samo simbol nastojanja da se ovaj popularni lik, u današnjoj BiH, diferencira u tri obličja: Božić Batu, Djed Božičnjaka i Ded Hidžru. To i ne bi bio takav problem – jer narodi, doista, imaju pravo na svoje specifične kulture.
No, već u sledećem koraku, po dosadašnjem iskustvu sa „sarajstanskom BiH“, vidimo kako bošnjački sadržaj biva jednostavno proglašen za „autentično bosanski“ – nakon čega se srpski ili hrvatski elementi bosanske tradicije nastoje nemilosrdno da se eliminišu.
Otuda, „Hidžred-dedo“, u izvedbi sarajevskih unitarista, lako može da likvidira ne samo sekularnog Deda Mraza, već u sledećem koraku i „ne-bosanskog“ Božić Batu i Djed Božićčnjaka.
Stoga bi se moglo postaviti pravilo: što u BiH ima manje Deda Mraza, tim ima manje i „građanske Bosne i Hercegovine“ – ukoliko je do nje ikome stalo.
